10 najkorisnijih svakodnevnih izuma

Možda čačkalice, tange, slušalice ili odvijači nisu promijenili tok historije, ali su definisali živote mnogih guza, zubala ili ušesa. Kako su nastale stvari koje svakodnevno koristimo i ko je zaslužan za njihovu egzistenciju, educirajte se u odlomcima koji slijede.

Čačkalica
Ispipavanje i vađenje hranidbenih užasa iz zubala prati ljudsku vrstu još od doba neandertalaca i Homo sapiensa. Na lobanjama majmunolikih predaka uočeni su mjestimice tragovi korištenja predmeta nalik na čačkalicu, ali ne usudimo se zamišljati šta je to bilo. Bilo je dovoljno tvrdo i oštro da ostavi tragove i nakon pola miliona godina. Inače, u 17. vijeku čačkalice su smatrane luksuzom, a kako i ne bi kada su bile napravljene od plemenitih metala optočenih dragim kamenjem. Masovna proizvodnja današnjih drvenih i svima poznat5ih zubnih čistilica počela je 1869. u režiji Charlesa Forstera.

Slušalice
Početkom 20. vijeka mogli ste doživjeti ozbiljne elektrošokove ukoliko ste bili vlasnik slušalica. Prvi modeli razvili su se iz “trube” za slušanje koja se namještala na jedno uho, a ključna dizajnerska karakteristika bile su potpuno gole žice na mjestima spajanja sa zvučnicima. Žice su bile direktno spojene na baterijski terminal, a ideja da između uha i zvučnika dođe barem amortizirajuća spužvica nikom normalnom, naravno, nije padala na pamet. Jer ima li što smislenije od slušalica koje, osim što su zvučale katastrofalno, ne možete pomicati bez instant lobotomije i koje su vam bolno prikliještene na glavi.

Tange
Nekad su se sa par špagica otpozadi na mjestu držala muška spolovila i pripadajuća oprema. Recimo, u subsaharskoj Africi prije 75.,000 godina. Svetu tradiciju nastavili su u Japanu pred dva soma godina, ali i opet su tangolike gaćice bile namijenjene isključivo muškom rodu. Priču je napokon na pravu putanju odveo njujorški gradonačelnik Fiorello LaGuardia koji je naredio golim gradskim plesačicama da ipak stave nešto oko bokova. Tange su zatim pokorile brazilske plaže sedamdesetih te konačno provirile iznad pantalona sive svakodnevice devedesetih.

Odvijač
Odvijač je izumljen krajem 15. vijeka u Njemačkoj i prvo svjedočanstvo o izumu donosi srednjovjekovni priručnik za kućanske poslove dvorca Wolfegg. Zanimljivo je da se odvijač skoro uopšte ne spominje sljedećih 300 godina, no zna se da je korišten jer se itekako spominju vijci. Početkom 20. vijeka nastaje prava renesansa odvijača, bilo četvrtasti, bilo krstasti, bilo precizni stvoren za zlatare i draguljare, bilo mrcine koje su se koristile u automobilskoj industriji.

Kafa
Narko izum dugujemo Etiopljanima koji su se kofeinizirali navodno još od 9. vijeka, kada je čuvar stada koza Kali otkrio biljku kafe. Iz Etiopije, kava se proširila na susjedni Jemen, a zatim i u Egipat. Prvi uvjerljivi historijski dokument o srkanju kafe nastao je sredinom 15. vijeka u samostanu islamskih sufija dok Mokhe u Jemenu, navodi Tportal. U 16. vijeku, kafa je pokorila Srednji istok, Perziju, Tursku i sjevernu Afriku, a zatim preko Venecije i ostatak Evrope. Zvali su je “muslimanskim pićem”, a vješti Holanđani prvi su prokrijumčarili sjemenke početkom 17. vijeka na Stari kontinent. Arapi su, naime, zabranili izvoz biljaka i sirovih zrnaca.

Sunčane naočale
Nekad su sunčane naočale furali isključivo sifilitičari; ko bi se sa tri čiste u glavi htio zaštiti od Sunčeve svjetlosti. Bio je 19. vijek i spolne bolesti se očito moglo shvatiti kao modni dodatak. Ali stavljanje kojekakvih obojanih stakala seže ipak nešto dalje u historiju. Neron je navodno gledao gladijatorske igre sa smaragdima ispred očiju, ali ako je to i istina, onda je – ništa čudno – vidio eventualno vlastiti lik jer su smaragdi više reflektirali nego propuštali svjetlost. Kinezi su u 12. vijeku pokušali gledati kroz dimni kvarc. Koristio se u sudnicama ne bi li se sakrio izraz lica sudija za vrijeme ispitivanja svjedoka. Sunčane naočale kakve vam danas stoje na nosu u masovnu upotrebu inaugurirale su holivudske zvijezde nijemog filma početkom prošlog vijeka u pokušaju da sakriju zakrvavljene oči. Filmska rasvjeta bila je brutalna.

Ključ
Čovjek zbog kojeg danas zaključavate vrata za sobom zvao se Teodor sa otoka Samosa i živio je u 6. vijeku prije Krista. Tip je navodno izmislio ključ. S druge strane, neki oblik drvenih brava i ključeva koristili su još stari Egipćani pred 4.000 godina, ali kao i u slučaju većine svakodnevnih pomagala, masovnu proizvodnju dugujemo tehnološkom napretku sa početka 20. vijeka, kada je postalo moguće da čitav niz predmeta ostane dio svakodnevice većine jer su bili dovoljno jeftini i dostupni. Tako i fenomen ključa, koji je sa nastankom duplikatora postao sveprisutan način kakve-takve zaštite privatnosti.

Jastuk
Još jedna stvarčica koja je nekoć bila rezervisana za aristokratske glave. Jastuci su pronađeni u staroegipatskim grobnicama, a u Kini i Perziji rađeni su u prije svega u dekorativne i umjetničke svrhe, sačuvajbože praktične. Prvo masovnije korištenje jastuka zbilo se u Engleskoj u periodu Tudora, kada je smatrano da ih smiju koristiti jedino žene pri porodu. I opet, prvom industrijskom revolucijom počelo je sveopšte štancanje jastuka. Da ne bi bilo zabune, nije uvijek bila riječ o mekanom predmetu. Kinezi su ih, recimo pravili od kamena, metala, drveta ili porculana.

Vibrator
Ili drukčije kazano – peti kućanski aparat koji se početkom prošlog vijeka elektrificirao. Odmah nakon šivaće mašine, ventilatora, čajnika i tostera. I nešto prije usisavača i pegle. Spravicu je iznašao Kelsey Stinner krajem 19. vijeka i koristili su je isključivo doktori za liječenje ženske “genitalne zakrečenosti” i histerije. Drugim riječima, sveudilj su “vibrirali” pacijentice, a praksu opisali kao napornu i suviše dugu. Kulovito, vibratori su se u prvo vrijeme najnormalnije oglašavali u ženskim kućanskim magazinima i tek sa njihovom uvođenjem u porno industriju dvadesetih godina prelaze sa onu stranu društvene pristojnosti.

(24sata.info)