Srebrenik.NET / Cyber story / INTERTEKSTUALNOST EROTSKOG OTVORA

INTERTEKSTUALNOST EROTSKOG OTVORA

INTERTEKSTUALNOST EROTSKOG OTVORA
PO BARTU

Uvod
Ukoliko je moguć antifenomenološki pristup gramatologiji koja
logocentrički kontekst hipertekstualizira, savremena EROTSKA NARODNA
POEZIJA nameće se kao habitus unutar hermenautičke kritike
de kon struktivnog diskursa. U tom smislu poezija nastala u narodu, kao
hipertekstualan generativ metalepsike aktivira iterabilnost u
negacijskoj afirmaciji performativa lišenih ilokucijske snage. Pjevana u
arhetipskom niskomimetičkom modusu, najčešće sa jednim dlanom na uhu a
drugim na flaši, ili sa obje ruke na oklagiji, ona predstavlja
diseminaciju kritike povijesne zbiljnosti.

Postmarksistički ključ
Esencijalističko-mehanički model koji shvata samorefleksiju kao
autoironijsko gibanje svodi umjetnosti postsocijalističkih sistema na
karnevalizaciju revolucije. Subjekt se deložira u teologijski kontekst,
čime se aktualizira hipersenzibilnost njegovog socijalnog bića.
Demokratizacija u dručtvu proizvodi postklasna integralnu metodologemu
po kojoj diseminacija nasuprot izotopiji reinstalira Gadamerovo
tumačenja Šlajermaherovog teorema o diltajevsko-haserlovskomneposrednom
simpatetičnom i kongenijalnom razumijevanju poezije:
U krevetu došlo nam do stanke,
Čovjeka mi preotele stranke.
Zanemarujući ambivalentnost modusa intermetatekstualnosti i orbitskog
modela komunikativne, modalne i sintaktičke pozicije, libidalna
ekonomija uspostavlja dijalogicitet poetskog diskursa sa političkim
kontekstom dovodeći u sumnju otuđenu drugost. Za političara će erotski
pjesnik reći: Narod kara, ženi prigovara.
Aktivna pozicija drugosti implicira bujanje metastaze metaforike:
Kad mi cura do Izbora stasa
Diće noge da za mene glasa.
Hoće cure sa izbornim pravom
Kandidata sa crvenom glavom.
Sam sam sebi razrezao porez
Kad sam kuglu gurnuo u prorez.
Narodni lirski subjekt alterira Lakanovo mišljenje da je drugi
obilježen trajno neutaživim manjkom žudnje za falusom kao predmetom
majčine žudnje . Oslobođen političkog diskursa, dvostih Sam sam sebi
razrezao porez / Kad sam kuglu gurnuo u prorez, glasio bi ovako:
Nek je burma stoputa od zlata –
Mom je pijevcu omča oko vrata.
Partikularno naspram globalno dovodi lirskog subjekta u poziciju
transgredijenta svijetu lirskog objekta. Zbog njegove inkarniranosti
reinstalacija razlika stiče autoreferencijalnost. U seoskim sredinama,
gdje se intertekstualnost bazira na narodnim vjerovanjima, genealogija
generičkog pamćenja dovodi nas do afodizijaka.
Kad pojedem oraha i meda
prevrnuću sve cure od reda.
Slatko vino i purica
Al najslađa curica.
Daj da srknem, Jelice,
Iz tvoje marelice.
Vidi, curo, krastavac u bate
daj rajčicu i eto salate.
Moja mala voli slatku hranu
a najviše u lole bananu

Žena kao objekt u intersubjektnoj situaciji
Diskursna analiza strategije dehijerarhizacije koja polazi iz
komunikacijske situacije umjesto iz tekstne konfiguracije pokazuje da
žena kao objekt uintersubjektivnoj situaciji natoji izaći iz lirskog
teksta u povijesni kontekst. Vukova partikulacija diskursa narodne
poezije na muške i ženske pjesme aktantno implicira Borhesa kao
paradigmu intertekstualne enciklopedije u kojoj prostor nije
heterotopijski projiciran. Iskaz je usljed generičke ustrojenosti
jezičke prakse nositelj ilokucijske snage:
Svila roda gnijezdo na banderi
Dođi dragi pa me odaderi
Alaj-čauš otiš o da spava
Dragi doš o da se pripetava.
Erotska subjektica ima veličanstven dar da pronađe pravu i najbolju
riječ. U glagolu pripetavati sadržana je slika cijele Sinjske alke.
Djevojka koju otac čuva zapjevaće
Moj alkaru, imaj me u vidu
U nedilju dođi mi u sridu.
Jadan babo zadever o glavu
Ko mu noću povaljiva travu.
Čim je otac napustio stražu
Dragi mi je ušo u garažu.
Mom se dragom pokvarila klima
Dole gori a gore mu zima.
Lezi, dragi, i puhni u svijeću.
Štogođ pitaš, neću reći neću.

Androginija uafirmaciji kolažnih tehnika
Androginija odražava spolnu dihotomiju u kojoj premoć muškog nad
ženskim. Iako stereotipizacija apelativne strukture iskaza reducira
anticipacija analogijske konsktrukcije, heterogiziranje policentričnosti
metajezičkom refleksijom kodirani pojam simboličnog poistovjećuje se
sinteligibilnim sustavom:
Nisam Marko, ime mi je Jovan
Nemam šarca al imam buzdovan.
Od udarca moga buzdovana
Ne treba ti ni voda ni hrana.
Ili varijanta:
Kojoj curi nije fina moja ašik-topuzina?
Lirski subjekt, kao jezički entitet, sustavno se dezidentifikuje
dozivanjem drugog u interpretativni položaj. Tako se održava kontinuitet
sa radikalnim antiemancipacijskim aspektima androginije: Svaka cura voli
da se popne
Na riđana, kad se dobro propne.
Svaka cura voli da se čupa
Gdje joj noge izlaze iz trupa.
Dođi curo u moju kabinu
Ja ću vintat, ti mjenjaj brzinu.
Ovakva je meni cura draga
Sprijeda auspuh, karambol ozada.
Života mi, ovako je bilo
u okuci sjela mi u krilo.
Kritička refleksija poststrukturalističkog dijalogizma svodi
hermenautičko prezaposjedanje generativno-naratološke šeme na
strukturiranje gramatologijski afirmiranih kolažnih tehnika, prije svega
na hipogramatski upis autorefleksivnog koda.
Ostvarivanjem eksplozija i inplozija smisla tekst živi u svojim
kontekstima:
Vole cure da su generali
kad nišanim da mi viču pali !
Ti na golu, a ja rasni strijelac
eto mene u tvoj šesnesterac.
Žedan vitez zmijuga kroz travu
Traži izvor da pokvasi glavu.
Grmi, sjeva, munja nebo prži
Mene cura za gromobran drži.
Svake noći na tavanu
Trljam tučak u avanu.

Dvostih kao niskomimetični modus
Diskurs, prema Benvenistu, utiskuje jezičkim jedinicama događajnost odn.
vremensko-prostornu punktualnost. Temporalnost tekstualnosti indirektno
promovira dispozitiv volje za polnom moći. Manipulativni represivni
subjekt dekodiraju nediskurzivnost u ono što Lakan naziva
niskomimetični modus :
Male gaće, čipkane
cijeli dženet u njih stane.
Volim, curo, tvoje gaće roze,
nego bure iz Čitluka loze.
Daj mi malo da opipapm, bona
jesu li ti gaće od najlona.
Najveće su curine u selu gaćurine.
Na gaćama pokazuje čipka
dokle smije cura da se pipka.
Pastirica sa blagom se vraća.
Dvije suknje a nijednih gaća.
Mala moja brže gaće svuci,
Od Minena držim ga u ruci.
Kolke su ti dlačice.
Viška su ti gaćice.
Ako se metafora svede na lanac metonimijskih veza ostvaruje se
paradigmatski model neograničene semioze. Radikalna drugost generira
receptivnost intersubjektivnih odnosa. Imaginarni rep teksta
korenspondira sa erotskim otvorom po Bartu :
Kolegica u menzi mi prišla
ima ribu, al joj fali viršla.
Malo mi je popustila pažnja
Pa mi Aska skliznula sa ražnja
Gazdarica grijač ima
Podstanaru nikad zima.

Florifikacija i divinizacija
Konstatiranje značenjske napetosti izvlačenjem logičkih konzekvencija i
antinomija u Empsonovoj maniri afirmira dvosmilenost kao uključivi
pojsam plurisignifikanta isključujući kategorativnu razliku između
transparentne teorije i figurativne poezije:
Begovice, nemoj reći mužu
da s njegovu meni dala ružu.
Zamolila udovica popa
Pred jutrenje da joj vrt okopa.
Djevojčica, ko pupoljak svježa
Momka zove da joj gladi ježa.
Ili, varijanta:
Ispod grma začulo se uf!
Momak curu zgrabio za muf.
Misečina, a ja pitam diku
jel sazrila šljiva u šljiviku.
Postuliranjem homologijskih odnosa između stiha i diskursa iskaz
postavlja kontingentne uvjete mogućnosti pojavljivanja restrukturiranja
pojmova cvijeće – kita cvijeća – kita.
Ima jedna u devojke vazna
Evo kite da ne bude prazna.
Imaginarne generičke strukture proizvode logocentrizam tako da žanrovski
hibridi postaju index raznosmjernih determinacija.
Zovem muža da pravimo dijete
A on mene da mu stružem pete.

Denaturalizacija
Simbol, prema Kasiereru, nije akcidentalno zaodijevanje misli, već je
njezin nužan i bitan organ. Iza svake strategije simboličnog načina,
bila ona religijska ili estetička, postoji teologija koja je legitimira,
makar i ateistička teologija neograničene semioze ili dekonstrukcijske
hermeneutike. Eko Svetu životinju, boginju plodnosti,
Pastirice, ti kravu odveži
Evo mene, sa mnom se nateži.
Kolika je snaga u obada
Da istjera šarulju iz hlada.
Često sebe zatičem
Da te u snu natičem.
Brza i nagla urbanizacija fundamentalno antropologizira drugost iz
hermeneutičke perspektive anticipirajući osjećaj alteriteta kao
diseminaciju postkolonijalne književnosti. Interdisciplinarni izazov
denaturalizacije povijesti ovjerovljuje ukorijenjenost u
sociokomunikacijskim, što rezultira intersubjektivnim prevladavanjem
egocentričkog horizonta. Lirski subjekt koji je je do juče pjevao:
Mlađen šumar tvrdijeh mišića
Traži curu da je očekića.
transmutira u:
Volim babu poljubit u gradu
nego curu na njivi u hladu
Najlon vuna i plastika
Daće loli i svastika.
Mala moja, lezi pored mene,
Da ti čujem otkucaj slezene.
Kad ću leći, kad ću stići,
Kad ću ženi noge dići.

Zakjlučak
Trensgematski redumentum flogiduralno enkomodira alternički iteratorij
logotropiran u autopierezičkoj konzergvenciji. Interzalna magmatička
entropora paralobira metalogijski transcept mimenzesa. Arhepip fukolema
autotautomatski deridira divilogem postkoitoralne ekografije:
Zbogom knjige, zbogom mili faksu
S teorije prelazim na praksu.

Ostavi komentar