Cyber story

INTERTEKSTUALNOST EROTSKOG OTVORA PO BARTU Uvod Ukoliko je moguć antifenomenološki pristup gramatologiji koja logocentrički kontekst hipertekstualizira, savremena EROTSKA NARODNA POEZIJA nameće se kao habitus unutar hermenautičke kritike de kon struktivnog diskursa. U tom smislu poezija nastala u narodu, kao hipertekstualan generativ metalepsike aktivira iterabilnost u negacijskoj afirmaciji performativa lišenih ilokucijske snage. Pjevana u arhetipskom niskomimetičkom modusu, najčešće sa jednim dlanom …

Znas li? Jesi li cuo? I hipici su nas izdali…Od slobodne ljubavi okrenuli se stock marketu. I John Lennon je umro , cujem, a s njim i ideologija USA prica bajkice putem CNN-a, i usput ubija sto se ubit da. Kanada smrdi na laznu finocu dok divlji joj medvjedi vladaju sjeverom… Pa cuj, i ja sam na sjeveru, sama, i …

Autor: Fadila Dilche Mulahasanović Noć.Granate obasjavaju nebo kao krijesnice.Strah.Panika.Bijeg. U svoj onoj frci nitko nije spazio dvoje ljubavnika koji su,kao pod maskama,skrivali svoje osjećaje.Svi su joj,uporno,ponavljali da rat nije najbolje vrijeme za ljubav ali usprkos svemu ona ga je voljela.On je skrivao svoje osjećaje i od svojih najbližih.Njih dvoje su išli u jedan razred,živjeli su u istoj ulici ali se …

Bez trunke razmisljanja sjeo sa u svoju hrhorinu od kola i odjuri pravo njoj. Znala je da cu doci, vidio sam joj to u ocima, ali ipak je bila izgubljena valjda zbog nacina na koji sma je gledao. Pa dobro đesi si ti bolan sta ima, – ma evo me sad se istusirala, spremam se sutra na put, – a …

A Osman Bajrin nije puno mario za babin imetak. Njemu je bilo važno da ima za šišu i meze u Smajlaginoj birtiji, i da univerzalnoj pjevaljki-konobarici-izbacivaču Mari u svaka doba ima zaditi stoju za pozamašne sisurine. Avdaga bi znao tri dana i tri noći svirati jednu te istu pjesmu, samo zato što je Osmanu Bajrinom prahnulo da sluša o jednoj noći kad su u Doboju po hrđavom putu vodili Avdagu na robiju. Tužna je bila Avdagina kajda, i da je Luis Armstrong čuo, garant bi Avdaga dostigo planetarnu popularnost, jer crnački blues spram Avdagine tuge ti je ko oda radosti.

Setom putnika, tugom mornara, veceras ti dolecem jastukom svojim, ja te i dalje volim ceznjom svom, ali kako dalje, kad ona vise nema snagu sna. Kako dalje godine da brojim, pisem tvoje ime, pamtim rane jade, zar da na nekom severu snivam nova proleca, bez kumova i starih drumova. Podmetnute grehove, lazima smo menjali, za sve drugo nerotkinja, ova dusa …

Faik M. na jedvite jade je završio Mješovitu Srednju Školu – trgovački smjer. U svom rodnom Srebreniku. Tri put je bio u Tuzli – kad se rodio, kad je slomio ruku i kad je otišao u vojsku. Faik M. je bio povučeno i tiho dijete. Bio, zato što već odavno dijete više nije. A povučen i tih se može vezati …

Begin partizanski put pocinje i zavrsava u Serinoj Trnatici, nepreglednoj sumi u sklopu mjesne zajednice u kojoj je kao opstinski kadar sada vazio za vjesnika i sunca i oluje. Pred sami kraj rata, dok je Bego jos bio vojno-sposoban regrut, kroz Selo su marsirale svakolike vojske, demonstrirajuci valjda tako preostalu silu, a usput vrbujuci topovsko meso za predstojece, posljednje bitke. Najprije su kroz selo prosle ustase iz Soko Grada, pokupivsi sa sobom tri regruta i Ajku Brijesnickinu. Za regrutima majke zaplakase, za Ajkom ni Brijesnicka ne uzdahnu. Pred kraj ljeta selom promarsira utegnuta njemacka ceta. Lojtnant Fric jahao je na celu kolone ne progovorivsi ni rijec. Nit pitase nit progovorise. Put ih naveo kroz Selo i na tome se zavrsilo. Partizani napravise halabuk. Narodna vojska, narodno veselje. Djevojke, one koje su po slobodnoj procjeni seoskih hamsi bile spremne za udaju, zagledase se u bombase i mitraljesce 17. Majevicke Brigade. Krupna obecanja. Proli se suza ljubavna. Za to vrijeme, Bego, krsan momak od dvadeset ljeta vukuci zavezljaj pite i hljeba sto mu ga je majka Nura brizno spremila da mu se nadje u prvim danima neizvjesnog egzila, otpuza potokom koji je presijecao Selo na dvije nejednake polovine u podnozje Hadzikadijinog Hana, najveceg brda u okolici.

Na Gradini sam prvi put bio na nekom od svecanih otvaranja ili zatvaranja OGUS-a Otvoreni grad umjetnosti – Srebrenik prije nekih cetvrt stoljeca. Ne sjecam se kompletne ceremonije, ali znam da je bio neki folklor, neka manifestacija gdje je bilo muzike i pjesme, i ako me slike iz najranijeg djetinjstva ne varaju, konjske trke. Kao djeca prepricavali smo mnoge legende …

Jednom, u vrijeme ratova i poplava bila jednom jedna zaboravljena i komplikovana zemlja. U komplikovanoj i zaboravljenoj zemlji je sve bilo tako komplikovano da se jedan dio zvao Komplikacija, a drugi Mrska. Zaboravljenom zemljom je vladao sijedi, zaboravni kralj Ohr, pa su kraljevinu zvali Ohrdina. Kako je kralj Ohr bio jako zaboravan, u vladanju zemljom mu je najvise pomagao zli …

Opozicije nema. Pozicija suti. Za istu se odavno vec suska da je korumpirana. Restitucija je u toku. Revizija privatizacije isto tako. I niko, apsolutno niko da se sjeti da ispravi jednu malu krivu Drinu. Jednom davno, jednoj usamljenoj, staroj zeni pricinjena je velika steta i dusevna bol, a da apsolutno nije kriva. Da podsjetimo: U vrijeme poslije velikog rata, porodica …

Pitali su ga odakle je. H.D. je samo cutao. Sta da im kaze odakle je? Sta njih to briga?! Uostalom, ni on sam vise nije znao odakle je, i sta je trebalo navesti kao krajnju destinaciju. Kucu? Ulicu? Grad? Kanton? Pola drzave? Drugo pola drzave? Cijelu drzavu? Susjednu drzavu? Drugu susjednu drzavu? Ujedinjeni kontinet? Zagadjeni svijet? Smanjujucu galaksiju? Beskrajni univerzum? …

Postoji vise vrsta nadimaka. Pokusacu se sjetiti onih najvaznijih i najcescih: Porodicni: vezana za kult porodice, ova vrsta nadimka najcesce sluzi kao propusnica za velike sportske, kulturne i druge nesvakidasnje dogadjaje pusti ga, on je Hatunic . Prenosi se s koljena na koljeno i jednako vazi kako za musko, tako i za zensko potomstvo ozenio se Babunickom . Velicina ili …

Uslovljeno geografskim polozajem mog kreveta svako jutro ustajem na lijevu nogu. Nekad se sjetim tog praznovjerja, pa lijevu zadrzim u zraku, dok se desnom pokusavam dohvatiti papuca. Nekad uspije, nekad ne. Jer sve mora da izgleda spontano, a da ne lici na neku gimansticku vjezbu, pa da bude „Teta pala sa trapeza, da l je mrtva il se zeza..“ Ali …

O cemu pisati stari prijatelju u ovaj kasni sat. Zivot je toliko dosadan i u isto vrijeme isto toliko lijep, da valja svaki njegov i najmanji detalj izdosadisati i izljepotisati. I ko jos ima vremena za pisanje? Sve ako neko i ima vremena za to, sve je manje onih koji imaju vremena da procitaju ono sto neko napise. Bas danas …