Umro je slikar Mevludin Ekmečić – idejni tvorac i pokretač Umjetničke kolonije OGUS u Srebreniku

Mevludin Ekmečić, zvani Ekmek, najstariji savremeni akademski slikar u Bosni i Hercegovini, „dobroćudni violinista na krovu svijeta“, umro je 14. aprila u 92. godini života. Rođen je u selu Zaborku kod Čajniča, 28. novembra 1929. godine od oca Aziza, porijeklom iz stare trgovačke porodice iz Foče, i majke Safete Morić iz Brčkog. Šesto je dijete od jedanaestero koje su dobili – osam sinova i tri kćerke. Prva dva razreda osnovne škole završio je u Derventi 1938., a druga dva u selu Gornji Rahić kod Brčkog 1941. godine. Nižu realnu gimnaziju završio je u Brčkom 1947., a Državnu srednju školu za likovne umjetnosti u Sarajevu 1951. godine. Od 1952. do 1953. služi vojni rok u Školi rezervnih automobilskih oficira u Ilirskoj Bistrici, Slovenija. Od 1953. do 1955. godine radi kao nastavnik likovnog obrazovanja u Nižoj realnoj gimnaziji u Brčkom.

Nakon položenog prijemnog ispita na Akademiji primenjenih umetnosti u Beogradu septembra 1955., kao izuzetnom kandidatu priznata mu je prva godina studija, te je odmah upisan na drugu godinu. Ali, želeći da studira slikarstvo, već u oktobru odlazi u Zagreb na prijemni ispit na Akademiju likovnih umjetnosti, gdje je primljen na prvu godinu i nastavlja studij, koji je završio u klasi profesora Otona Postružnika 1960. godine.

Poslije završenih studija, ne želeći da koristi dvogodišnju specijalizaciju dobijenu od Ministarstva za kulturu Republike Hrvatske, vraća se u Bosnu i Hercegovinu, u Tuzlu, gdje živi do smrti. U Tuzli radi kao profesor historije likovne umjetnosti i likovnog obrazovanja u Gimnaziji, Osnovnoj školi Centar i Učiteljskoj školi do 1968. Od te godine do 1973. radi u Izložbenom paviljonu kao umjetnički rukovodilac i ujedno voditelj Galerije portreta istaknutih ličnosti, koja djeluje amaterski u Osnovnoj školi Centar od 1964. Zvanično je imenovan direktorom Galerije jugoslovenskog portreta 1973. godine, danas Međunarodne galerije portreta, kao njen osnivač i utemeljitelj. U njoj radi kao direktor do aprila 1991., kada odlazi u penziju i opet počinje aktivno slikati. Član je Udruženja likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine od 1964.

Izlagao je samostalno više od dvadeset puta, a kolektivno preko 180 puta, u zemlji i inostranstvu. Galerija jugoslovenskog portreta i Umjetnička galerija „Rizah Štetić“ iz Brčkog organizirali su mu Retrospektivnu izložbu 1948–1990. Štampano mu je nekoliko mapa: Crteži Dimitrijević, Ekmečić, Kulenović, Mujezinović, Štetić 1950., Sarajevska Baščaršija 1969., Staro Sarajevo 1970., Tito u djelima likovnih umjetnika Jugoslavije 1977. i 1980., crteži Staro Brčko 1981., slike Tuzla nekad 1985. i Stara Tuzla 2002., Staro Brčko: mapa crteža 2019. Radovi su mu objavljivani u mnogim dnevnim i drugim glasilima bivše, a i sadašnje države. Autor je dvije knjigeGenocid nad Bošnjacima 1992–1995. (Genozid an den Bosniaken 1992–1995. = Genocide upon the Bosniaks 1992–1995) (Wuppertal, Tuzla: Bosanska riječ, Galerija portreta, 1996) i Sjećanje na ljude moga vremena: crtež, pismarica (Tuzla: Međunarodna galerija portreta, 2012), originalnog i neobičnog zbornika portreta prijatelja, poznanika i značajnih ljudi i opisa susreta s njima prožetih anegdotama i nepoznatim detaljima. Autor je sačuvanog ostatka portala vrata Behram-begove medrese iz 1888,, jednog od simbola današnje Tuzle, ostataka Barutane na Trnovcu, idejni je tvorac i pokretač Umjetničke kolonije OGUS  u Srebreniku 1977., Galerije „Rizah Štetić“ u Brčkom i „Hasan Kikić“ u Gradačcu, Galerije Franjevačkog samostana u selu Dubrave kod Brčkog i drugih sadržaja, naročito u Galeriji jugoslovenskog portreta. S trinaestericom umjetnika Bosne i Hercegovine imao je posebnu priliku portretirati Josipa Broza Tita u Bugojnu 1977.

Dobitnik je više od 55 značajnih priznanja i nagrada, između ostalih Plakete grada Tuzla 1967., Dvadesetsedmojulske nagrade SR BiH 1975., Priznanja SULUJ-a 1986., Zahvalnice za razvoj likovnih umjetnosti Bosne i Hercegovine 1986., Srebrene plakete Univerziteta u Tuzli 1989., Tuzlanske plakete sa zlatnim grbom 2003., prve Zlatne povelje Općine Srebrenik 2005. godine i niza drugih. Član je Senata Bošnjačkog instituta – Fondacije Adila Zulfikarpašića u Sarajevu, imenovan iz reda istaknutih ličnosti javnog, naučnog i kulturnog života, a 2004. godine dodijeljena mu je titula počasnog doktora nauka Univerziteta u Tuzli. Idejni je tvorac i osnivač Legata kuća Ekmečić, otvorenog 2017. godine u Brčkom, čiji je cilj sačuvati i izložiti javnosti bogato porodično kulturnoumjetničko naslijeđe kroz stalnu postavku slika, skulptura te arhivske, bibliotečke i etnološke građe.

Pogledaj i ovo

Uhapsene tri osobe: Za dvije godine iz bankomata u BiH ukrali 159.000 KM

Policijski službenici PU Doboj, zajedno sa policijskim službenicima MUP-a RS i Federalnog MUP-a, na području …

Počinje izgradnja restorana na lokalitetu budućeg sportsko-rekreativnog centra na Majevici

Danas je u prostorijama Turističke zajednice Srebrenik upriličeno potpisivanje ugovora o izgradnji poslovno-ugostiteljskog objekta – …