2. Dan
Budjenje u 6.30 ispijanje kafe i odmah krecemo ka Partizanskom groblju Mostar. Nakon duzeg lutanja trazenja ulaza u spomenik napokon nam se posrecilo. Pristup spomeniku jako je los i ulaz je isaran raznim uvredljivim grafitima ali kada se udje u njega sve negativne stvari prestaju.
Ovo spomen-groblje je jedan od simbola grada na Neretvi i najljepših arhitektonskih projekata na području Balkana. Nalazi se u zapadnom dijelu Mostara, na uzvišici koju karakteriziraju široke zelene površine i odatle se pruža pogled na gotovo cijeli grad. Sam spomenik se rasprostire na 5.000 m2 i na šest nepravilnih terasa.
Groblje ima 810 nadgrobnih ploča, koje imaju simbolično značenje, kao i cijeli spomenik. Oblici nadgrobnih ploča kojima su obilježeni pali borci podsjećaju na posječeno stablo, simbol prekinute mladosti. Zbog teške zapuštenosti, vandalizma i devastiranosti, 2008. godine je počela obnova Partizanskog groblja. Financiranje je omogućila vlada Norveške. Nažalost, do kolovoza 2010. se nije pristupilo ozbiljnom realiziranju obnove i oznaka grobova heroja, što je izazvalo snažne reakcije javnosti, reakcije Mostaraca u gradu i dijaspori.
Sledeci cilj nam je muzej u Jablanici u koju stizemo oko 10.30 I muzej radi na nasu radost.Muzej je fantasticno opremljen dokumentima I odlicno je postavljen da docara jednu od najvecih bitaka NOB-a .”Bitke za ranjenike”.
Stalna postavka je obnovljena 2013. godine i hronološki prati događaje koji se odnose na pripremu, početak i trajanje operacije.Sastoji se od fotografija, dokumenata partizanske, italijanske, njemačke, ustaške i četničke provenijencije, trodimenzionalnih predmeta, oružja, maketa, zastava te umjetničkih djela. Podjeljena je u pet tema od kojih je posebno značajna ona koja obrađuje partizanske bolnice tokom trajanja operacije.
Posebno nas je radovalo sto smo u muzeju zatekli grupu od desetak djevojcica I djecaka koji su pazljivo razgledali postavke muzeja I poslije toga mirno sijeli na stepenice I bez rijeci gledali film “Bitka za ranjenike”
Bitka na Neretvi, također poznata pod njemačkim kodnim imenom Fall Weiss (njemački za “Bijeli slučaj”), a u Jugoslaviji često nazivan Četvrtom neprijateljskom ofenzivom), bio je njemački strateški plan o zajedničkom napadu Sila osovine započet početkom 1943. protiv partizana u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, danas Bosni i Hercegovini, tijekom Drugog svjetskog rata. Ofenziva je trajala od januara do aprila 1943. godine.Nijemci su htjeli uništiti središnje zapovjedništvo Partizana, Centralni komitet Komunističke partije Jugoslavije, i glavnu Partizansku bolnicu. Sile osovine su okupile devet divizija, šest njemačkih, tri talijanske, nekoliko ustaških i domobranskih zdrugova, te nekoliko četničkih jedinica. Procjenjuje se da je preko 150 000 vojnika sila osovine napalo znatno malobrojnije partizanske odrede, uz koje su bili i ranjenici.
Most koji je srusen se renovira kao I prilaz njemu sto nas je takodje obradovalo.Ulaz u muzej se naplacuje I kosta 2 KM.
Nas sledeci cilj je bio Prozor I vrh Makljen.Putujuci iz Jablanice ka Prozoru skrecemo ka Ramskom jezeru gdje nakon predjenih 110 km u drugom danu a ukupno oko 500 km odmaramo I rucamo naravno uz obavezno fotografisanje.
Nakon odmora vracamo se ka Prozoru I iznad njega nekih 10 km stoji kostur od jednog prelijepog spomenika.Spomenik zvani “Pesnica”.Velika je zalost sto je spomenik prezivio zadnji rat al su neki huligani I neprijatelji antifasistickih spomenika digli ga u vazduh 2000 godine eksplozivom. Ali on je meni I moji drugovima cak I ovakav lijep I neponovljiv.
Spomenik na Makljenu izgrađen je 1978. godine, općina Prozor-Rama, Bosna i Hercegovina. Posvećen je Bici za ranjenike iz 1943. godine. Spomenik djelo je bosanskohercegovačkog umjetnika Boška Kućanskog. Proglašen je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. Spomenik je i danas, 8 godina nakon proglašenja nacionalnim, u stanju u kakvom je ostao nakon miniranja. Nema informacione table niti bilo čega što ukazuje na to da je poduzeta bilo kakva aktivnost, navedena u Odluci.
Nameće se jednostavan zaključak/pitanje: Biće da je ovo kalup prema kome se odnosi prema nacionalnim spomenicima Bosne i Hercegovine!?
Ako nije – onda ipak preostaje nekakva nada da će se spomeniku Država ubuduće odnositi kako se i obavezala.
Ako, pak, jeste – onda je bolje da imamo što manje nacionalnog blaga.
Evo kako je izgledao prije
Sledeci nas cilj je Muzej II zasjedanja AVNOJ-a u Jajcu.Dolazimo u zadnji trenutak tacno u 14.50 a muzej radi do 15 h.Radnica u muzeju nas gleda mrzovoljno ali nas ipak pusta unutra I ako su sva svjetla pogasena.Nakon hodanja po mracnoj prostoriji ipak nam pale svijetla u muzeju.Tada vidimo da je muzej extra dobro ocuvan I uredjen sa puno dokumenta I slika sa tog istorijskog zasjedanja.Ispred muzeja se nalazi i bista Mose Pijade.
Drugo zasjedanje AVNOJ-a je održano 29. novembra 1943. u Jajcu. Na zasjedanju je AVNOJ konstituiran u zakonodavno i izvršno predstavničko tijelo Jugoslavije, uspostavljen je Nacionalni komitet oslobođenja Jugoslavije (NKOJ).
Ukupno je 142 delegata bilo prisutno u Domu kulture na drugom zasjedanju AVNOJ-a. Drugo zasjedanje Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije počelo je 29. novembra 1943. točno u 19 sati. Vrata Doma kulture su bila širom otvorena za sve radoznale građane, s tim što su svi osim delegata na ulazu temeljito pretresani zbog mogućnosti postavljanja diverzije.
Nedaleko oko grada su postavljeni teški protuzrakoplovni mitraljezi u slučaju zračnih napada. Grad je zamračen točno u 19.15 nakon čega su se vrata Doma kulture zatvorila. Prozori Doma su bili prikriveni roletama i u unutrašnjosti je plamtjelo blago svjetlo koje nije moglo biti dobar orijentir eventualnog zračnog napada na grad. Dom kulture su osiguravale jake partizanske jedinice, vodeći računa da se neko ne prikrade i postavi paklenu napravu.
Rad delegata započet je himnom “Hej Slaveni” u izvođenju pozorišnog hora narodnog oslobođenja oko 19.20, da bi se završio u 5 sata ujutro kozaračkim kolom. Radnim dijelom zasjedanja rukovodilo je Predsjedništvo u sastavu: dr. Vojislav Kecmanović, dr. Ivan Milutinović, dr. Sreten Žujović, dr. Josip Vidmar, dr. Pavle Gregorić, dr. Zlatan Sremec, dr. Sulejman Filipović i pravoslavni svećenik iz Krupnja Vlada Zečević.
Kao glavne odluke koje su donijeli vijećnici na drugom zasjedanju AVNOJ-a ističu se:
1.Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije se konstituiše u zakonodavno i izvršno predstavničko tijelo Jugoslavije, kao vrhovni predstavnik naroda i uspostavlja se Nacionalni komitet oslobođenja Jugoslavije (NKOJ), sa svim obilježjima narodne vlade, preko koga će AVNOJ ostvarivati svoju izvršnu funkciju;
2.Zabranjuje se jugoslavenskoj izbjegličkoj vladi povratak u zemlju i oduzimaju se sva prava zakonite vlade Jugoslavije, a također se zabranjuje i povratak u zemlju kralja Petra II Karađorđevića do završetka rata kada će narod odlučiti hoće li republiku ili monarhiju;
3.Obveze koje su u inozemstvu u ime Jugoslavije sklopile izbjegličke “vlade” a u cilju njihovog poništenja ili ponovnog sklapanja odnosno odobrenja i da se ne priznaju međunarodni ugovori i obaveze koje bi u buduće u inostranstvu eventualno sklopila izbjeglička takozvana “vlada”;
4.Jugoslavija se ima izgraditi na demokratskom principu kao državna zajednica ravnopravnih naroda.[3]
5.Zaključci donijeti se imaju odmah formirati posebnim odlukama AVNOJ-a.
6.Kao posebna odluka AVNOJ-a, u odluci br. 7, Josipu Brozu Titu je dodijeljen naziv “MARŠAL JUGOSLAVIJE” na temelju prijedloga koji je postavila slovenska delegacija na čelu s dr. Josipom Vidmarom. Predsjedništvo AVNOJ-a je na svojoj prvoj sjednici 3o novembra 1943. godine jednoglasno prihvatilo prijedlog slovenske delegacije da se Titu dodijeli naziv “MARŠAL JUGOSLAVIJE”.
Vozeci se od Jajca prema Mrkonjic gradu stali smo 5 km prije M.Grada u mjestu Previla I fotografisali spomenik narodnom heroju Simi Solaji.
Simo Šolaja (1905-1942), narodni heroj Jugoslavije.Rođen je 1905. godine u selu Pljevi kod Šipova. Potiče iz siromašne seljačke porodice. Do rata je radio kao šumarski radnik i nadničar, u Bosni, Crnoj Gori i Srbiji.Kada su se, krajem jula i početkom augusta 1942. godine, razvile borbe između ustaša, utvrdenih u Kupresu, i proleterskih i udarnih brigada i jedinica III krajiškog partizanskog odreda, i Šolaja je sa svojim bataljonom pohitao u pomoć. U noći između 13. i 14. augusta, jurišajući na ustaške bunkere, junački je poginuo. Odlukom CK KPJ, posmrtno je primljen u KPJ.Za Narodnog heroja proglašen je nekoliko dana posle smrti avgusta 1942. godine.
Sledeci nas cilj je Mrkonjic Grad I kuca u kojoj se odrzalo prvo zasjedanje ZAVOBIH-a.
Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja BiH (ZAVNOBiH) odrzano je na dan, 25. novembra 1943. godine u Mrkonjić-Gradu. Na zasjedanju su izabrana 172 vijećnika iz svih srezova BiH.Istovremeno je konstituirano Predsjedništvo ZAVNOBiH-a, sastavljeno od 31 člana, sa dr. Vojislavom Kecmanovićem, liječnikom iz Bijeljine, kao predsjednikom.
U rezoluciji, koja je glavni dokument, između ostalog ističe se da narodi BiH kroz svoje jedino političko predstavništvo, ZAVNOBiH, hoće da njihova zemlja, koja nije ni srpska ni hrvatska ni muslimanska, nego i srpska i muslimanska i hrvatska, bude slobodna i zbratimljena Bosna i Hercegovina u kojoj će biti osigurana puna ravnopravnost i jednakost svih Srba, Muslimana i Hrvata.
Time je BiH obnovila svoju državnost po prvi put nakon pada srednjovjekovne bosanske države 1463. godine, odnosno nakon tačno 480 godina.
Prezidijum su činili:
Predsjednik: Dr. Vojislav Kecmanović, ljekar
Prvi potpredsjednik: Avdo Humo, književnik, član AVNOJ-a
Drugi potpredsjednik: Aleksandar Preka, bivši narodni poslanik HSS-a
Treći potpredsjednik: Đuro Pucar-Stari, član Oblasnog NOO-a, član AVNOJ-a
Sekretar: Hasan Brkić, politkom XXVII Divizije
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH 6. novembra 2002. godine je Muzej I zasjedanja Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja (ZAVNOBiH-a) u Mrkonjić-Gradu zajedno sa stalnom muzejskom postavkom i enterijerskom opremom, proglasila nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.
Kuća u kojoj je potvrđena državnost BiH na zasjedanju ZAVNOBiH-a nalazi se očajnom stanju.
Putujuci dalje planirali smo obici I Titov Drvar koji je 30 kilometara udaljen od Bosanskog Petrovca.Posto smo bili vec zagazili duboko u poslije podnevne sate I nismo znali do kada radi muzej u Drvaru a i puno vremena bi nam oduzelo da se popnemo do pecine u kojoj je drug Tito bio odlucujemo da Drvar posjetimo nekom drugom prilikom.Takodje na tom odvajanju za Drvar postiji sacuvan Titov voz u mjestu Ostrelj koji je udaljen 15 kilometara od B.Petrovca prema T.Drvaru.
Prolazkom kroz B.Petrovac prema Bihacu nakon 20 minuta voznje dolazimo da prelijepog prizora koji oduzima dah. Medeno Polje koje je bilo mjesto I baza Prvog partzanskog aerodroma.
Aerodrom Medeno Polje kod Bosanskog Petrovca je privremeni i improvizovani partizanski aerodrom iz Drugog svjetskog rata preko kojeg su Saveznici doturali pomoć i transportovali ranjenike u savezničke bolnice u Italiji.
Spomenik, nepoznatog autora, podignut je 1982. god. Predstavlja spojena tri luka koja prave slovo U visine 8 m. [5] Spomenik predstavlja sjećanje ne samo na poginule, nego i na početak partizanskog vazduhoplovstva vezanog za Aerodrom Medeno Polje.[4] Uz spomenik bio je postavljen je i vojni transportni avion Daglas C-47s (DC-3), sa spomen pločom. Avion je nakon posljednjeg rata uništen eksplozivom i odnešen u staro gvožđe. Spomenik je bez održavanja.Aerodrom je bio i inspiracija Hajrudinu Krvavcu za njegov film snimljen 1979. god.
Put nastavljamo ka Bihacu gdje dolazimo oko 20.00 h. Drugi dan smo presli oko 370 km a ukupno oko 750 km, sto nas je dobro iscrpilo. Smjestaj smo brzo nasli I nakon tusiranja brzo smo utonuli u san jer znamo da sutra nam preostaje jos oko 400 kilometra puta do kuce ali I mnostvo spomenika za pogledat i fotografisati.