Arhiva oznaka: Spomenici NOB-a

Spomenici NOB-a, putovanje kroz Bosnu i Hercegovinu – dan treci


3. Dan

Budjenje ujutro oko 7.00 uz pjesmu ruskog hora “Komadant Sava”. Ispijanje kafe uz smjeh I planiranje danasnjeg putovanja.

Prvi cilj Gravice koji su udaljene 2-3 kilometra od Bihaća. Prekrasan pejzaz I vrijedi ga posjetiti. Ima ostecenja od gelera od proslog rata I raznih grafita ali kao cijelina izgleda prelijepo.

           Spomen-park žrtava fašističkog terora Garavice, opština Bihać, proglašen je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. Forma spomenika, kao cjeline je očuvana. Garavice su mjesto masovnog pogubljenja, masovna grobnica i spomen-područje u neposrednoj blizini grada Bihaća. Početkom Drugog svjetskog rata 1941. godine u Garavicama je izvršen masovni pokolj civilnog stanovništva od strane ustaša  u kojem je ubijeno oko 12000 ljudi, među kojima veliki broj djece.

GLX_3528.jpg
GLX_3535.jpg
IMG_20200620_082250.jpg
IMG_20200620_082517.jpg
IMG_20200620_082738.jpg

Poslije Gravice idemo u spomen muzej prvog zasjedanja AVNOJ-a koji na zalost nije radio.Usput se fotografisemo jos kod nekih spomenika koji su u centru Bihaca.

IMG_20200620_085839_1.jpg
IMG_20200620_085918.jpg
IMG_20200620_090206.jpg
IMG_20200620_085908.jpg
IMG_20200620_090316.jpg
IMG_20200620_090400.jpg

Nastavljamo put ka Bosanskoj Krupi gdje se odvajamo za Sanski Most.Gdje smo nakon 40 km voznje se odvojili prema putu za B.Petrovac I Koracnicu gdje se nalazi jedan prelijep spomenik zvani “Koracnica”.Nalazi se na 12 km udaljen od magistrale B.Krupa-S.Most.

Spomenik “Koracnica” na Grmecu koji se nalazi u sumi u prelijepom ambijentu.Spomenik je dobro ocuvan ako uzmemo prilike gdje se nalazi I u kakvom okruzenju.Vrijedi ga posjetit I pogledat tu ljepotu.U blizini se nalazi I hotel koji je spaljen u proslom ratu.

        Memorijalna zona Korčanica na Grmeču je spomen područje sa spomenikom Revolucija vezano za Narodnooslobodilačku borbu ovog kraja. Područje se nalazi na 32 km od Sanskog Mosta, na sjevernim padinama planine gdje se tokom 1942. i 1943., u vrijeme Bihaćke republike nalazila najveća partizanska bolnica. Brojala je 19 objekata. Od 1990-ih područje je zapušteno i stradalo u ratnim operacijama.

IMG_20200620_105930.jpg
IMG_20200620_110041.jpg
IMG_20200620_111053.jpg

Poslije obilazka Grmeca put nas void do S.Mosta.U voznji nam se javljaju drugovi iz Banja luke I jedan drug iz Vojvodine koji se trenutno nalazi u Banja Luci sa zeljom da se nadjemo oko 15.00 na Mrakovici Kozara sto sa radoscu prihvatamo.Posto je vrijeme brzo nestajalo u Sanskom Mostu pravimo kratku pauzu I odlazimo na spomenik Susnjare.

Spomenik podignut je na mjestu gdje su 1941. god. sahranjene prve žrtve fašističkog terora u Sanskom Mostu. Za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini, na Memorijalnom kompleksu izvršene su mnoge izmjene.

            Memorijalni kompleks Šušnjar sastoji se od ulaznog dijela, spomen-parka sa humkama i stazama i uzdignutog centralnog prostora sa obeliskom. Cijeli prostor je ograđen i na rubnim krajevima kompleksa je posađeno drveće.

Kod ulaza je i betonski kubus dimenzija 1,50 x 1,50 m, obložen pločama od crnog granita debljine 4 cm, na kome su se sa gornje strane nalazili podaci o spomen-obilježlju kao i podaci o antifašističkoj borbi stanovništva općine Sanski Most.

Spomen-park se sastoji od humki – grobnica u vidu zatravnjenih brežuljaka visine oko 1,5 m i staza sa obostrano poredanim betonskim pločama na kojima su postavljene aluminijske pločice sa imenima žrtava i poginulih boraca NOR-a.

Centralni elemenat spomen-kompleksa predstavlja obelisk čija je nosiva kontrukcija izrađena od čeličnih nosača, dok je obloga urađena od tankih aluminijskih ploča. Visina obeliska je 15 m, nepravilnih oblika, i simbolizira život kao i stradanje naroda ovih prostora.

IMG_20200620_124606.jpg
IMG_20200620_124628.jpg
IMG_20200620_124637.jpg
IMG_20200620_124648.jpg

Nastavljamo put prema Prijedoru jos dva cilja do kraja imamo.Spomenik narodmom heroju Dr.Mladenu koji se nalazi u centru Prijedora I spomenik na Mrakovici kao slag na tortu.

            Mladen S. Stojanović (Prijedor, 7. aprila 1896. - Jošavka, 2. aprila 1942.). Po zanimanju je bio liječnik. Kao član KPJ bio je aktivan i prije početka Drugog svjetskog rata[1]. U NOB je stupio 1941., a poginuo je 1942. godine u selu Jošavka. Za narodnog heroja Jugoslavije proglašen je 7. augusta 1942. godine.

IMG_20200620_132934_1.jpg
received_3605504906143942_compressed.jpg

I krecemo ka Mrakovici koji je nam posljedni spomenik na ovom putovanju.Ulaz u nacionalni park prirode Kozara se naplacuje 2 KM I nakon krivudave ceste od Kozarca prema Mrakovici napokon stizemo na odrediste.Prelijep ambijent. Jako uredno I cisto. Spomenik u extra dobrom stanju.Muzej radi I ulaz je 1 KM. U muzeju su jako dobro rasporedjeni I ocuvani svi dokumenti,slike,orudja iz NOB-e naroda Kozare I okoline. Obilazimo spomenik dok cekamo drugove iz B.Luke I Vojvodine. Napokon I oni dolaze upoznajemo se i razgovaramo o nasem putovanju I razmjenjujemo iskustva sa putovanja jer su I oni ljubitelji istih putovanja.

         Nakon drugog svjetskog rata, prostor Kozare je proglašen za Nacionalni park i pretvoren u jedinstven memorijalni kompleks.

         Spomenik je djelo vajara Dušana Džamonje. Izgradnja je trajala u periodu 1971-1972. godine, uz angažman 3.000 društvenih aktivista. Radove je izvodilo zagrebačko preduzeće “Tehnika”, koje je izgradilo i spomenik žrtvama fašističkog terora u Jasenovcu. U izgradnju spomenika na Mrakovici utrošeno je hiljadu tona cementa, četiri hiljade kubnih metara agregata, 200 kubnih metara oplate i 200 tona gvožđa.

        Spomenik je podignut dobrovoljnim prilozima 400.000 građana i 1.350 pravnih lica, te jednog broja ljudi iz dijaspore. Svečanosti otvaranja, organizovanoj 10. septembra 1972. godine, prisustvovao je Josip Broz Tito. Pored spomenika je Memorijalni zid na kome su uklesana imena 9.921 jugoslovenskih partizana sa ovih prostora. Obnovljena je stalna muzejska postavka o Narodnooslobodilačkoj borbi. Među eksponatima je razno njemačko naoružanje, mitraljezi, šljemovi, fotografije i zapisi o dešavanjima u ratu.

IMG_20200620_143014.jpg
IMG_20200620_143053.jpg
IMG_20200620_143223.jpg
IMG_20200620_144749.jpg
IMG_20200620_144759.jpg
IMG_20200620_145124.jpg
IMG_20200620_145200.jpg
IMG_20200620_145320.jpg
IMG_20200620_145710.jpg
IMG_20200620_150741.jpg
IMG_20200620_150835.jpg
IMG_20200620_150840.jpg
IMG_20200620_151121.jpg
IMG_20200620_151346.jpg

Nakon ugodnog druzenja sa drugovima i drugaricom nastavljamo put ka Srebreniku koji je udaljen oko 170 km.

Sa dolazkom u Srebrenik nas put se zavrsava nakon predjenih 1178 kilometara I prelijepa tri dana .Puni dojmova,ponosni na sebe sto smo obisli,vidjeli I fotografisali.Ostalo je jos puno spomenika koje treba obici I dozivjeti njihovu pricu a za to vec pravimo nove planove.

U nezaboravnom putovanju ucestvovali:

Hare Bajrektarevic, Salim Buljubasic, Haris Cizmic i Almir Ibrisimovic

Juni 2020 godine.

I za kraj jedna iz grada Karl Marksa.

Smrt fasizmu-Sloboda narodu



Spomenici NOB-a, putovanje kroz Bosnu i Hercegovinu – dan drugi


2. Dan

Budjenje u 6.30 ispijanje kafe i odmah krecemo ka Partizanskom groblju Mostar. Nakon duzeg lutanja trazenja ulaza u spomenik napokon nam se posrecilo. Pristup spomeniku jako je los i ulaz je isaran raznim uvredljivim grafitima ali kada se udje u njega sve negativne stvari prestaju.

        Ovo spomen-groblje je jedan od simbola grada na Neretvi i najljepših arhitektonskih projekata na području Balkana. Nalazi se u zapadnom dijelu Mostara, na uzvišici koju karakteriziraju široke zelene površine i odatle se pruža pogled na gotovo cijeli grad. Sam spomenik se rasprostire na 5.000 m2 i na šest nepravilnih terasa.

Groblje ima 810 nadgrobnih ploča, koje imaju simbolično značenje, kao i cijeli spomenik. Oblici nadgrobnih ploča kojima su obilježeni pali borci podsjećaju na posječeno stablo, simbol prekinute mladosti.  Zbog teške zapuštenosti, vandalizma i devastiranosti, 2008. godine je počela obnova Partizanskog groblja. Financiranje je omogućila vlada Norveške. Nažalost, do kolovoza 2010. se nije pristupilo ozbiljnom realiziranju obnove i oznaka grobova heroja, što je izazvalo snažne reakcije javnosti, reakcije Mostaraca u gradu i dijaspori.

GLX_3251.jpg
GLX_3252.jpg
GLX_3255.jpg
GLX_3260.jpg
GLX_3262.jpg
GLX_3263.jpg
GLX_3303.jpg
GLX_3307.jpg
GLX_3315.jpg

Sledeci cilj nam je muzej u Jablanici  u koju stizemo oko 10.30 I muzej radi na nasu radost.Muzej je fantasticno opremljen dokumentima I odlicno je postavljen da docara jednu od najvecih bitaka NOB-a .”Bitke za ranjenike”.

    Stalna postavka je obnovljena 2013. godine i hronološki prati događaje koji se odnose na pripremu, početak i trajanje operacije.Sastoji se od fotografija, dokumenata partizanske, italijanske, njemačke, ustaške i četničke provenijencije, trodimenzionalnih predmeta, oružja, maketa, zastava te umjetničkih djela. Podjeljena je u pet tema od kojih je posebno značajna ona koja obrađuje partizanske bolnice tokom trajanja operacije.

Posebno nas je radovalo sto smo u muzeju zatekli grupu od desetak djevojcica I djecaka koji su pazljivo razgledali postavke muzeja I poslije toga mirno sijeli na stepenice I bez rijeci gledali film “Bitka za ranjenike”

       Bitka na Neretvi, također poznata pod njemačkim kodnim imenom Fall Weiss (njemački za "Bijeli slučaj"), a u Jugoslaviji često nazivan Četvrtom neprijateljskom ofenzivom), bio je njemački strateški plan o zajedničkom napadu Sila osovine započet početkom 1943. protiv partizana u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, danas Bosni i Hercegovini, tijekom Drugog svjetskog rata. Ofenziva je trajala od januara do aprila 1943. godine.Nijemci su htjeli uništiti središnje zapovjedništvo Partizana, Centralni komitet Komunističke partije Jugoslavije, i glavnu Partizansku bolnicu. Sile osovine su okupile devet divizija, šest njemačkih, tri talijanske, nekoliko ustaških i domobranskih zdrugova, te nekoliko četničkih jedinica. Procjenjuje se da je preko 150 000 vojnika sila osovine napalo znatno malobrojnije partizanske odrede, uz koje su bili i ranjenici.

Most koji je srusen se renovira kao I prilaz njemu sto nas je takodje obradovalo.Ulaz u muzej se naplacuje I kosta 2 KM.

GLX_3327.jpg
GLX_3331.jpg
GLX_3335.jpg
GLX_3336.jpg
GLX_3338.jpg
GLX_3340.jpg
GLX_3342.jpg
GLX_3344.jpg
IMG_20200619_105339_compressed.jpg
IMG_20200619_105901_compressed.jpg
IMG_20200619_105908_compressed.jpg

Nas sledeci cilj je bio Prozor I vrh Makljen.Putujuci iz Jablanice ka Prozoru skrecemo ka Ramskom jezeru gdje nakon predjenih 110 km u drugom danu a ukupno oko 500 km odmaramo I rucamo naravno uz obavezno fotografisanje.

GLX_3385.jpg
GLX_3395.jpg
GLX_3398.jpg
received_2624407030992238_compressed.jpg

Nakon odmora vracamo se ka Prozoru I iznad njega nekih 10 km stoji kostur od jednog prelijepog spomenika.Spomenik zvani  “Pesnica”.Velika je zalost sto je spomenik prezivio zadnji rat al su neki huligani I neprijatelji antifasistickih spomenika digli ga u vazduh 2000 godine eksplozivom. Ali on je meni I moji drugovima  cak I ovakav lijep I neponovljiv.

         Spomenik na Makljenu izgrađen je 1978. godine, općina Prozor-Rama, Bosna i Hercegovina. Posvećen je Bici za ranjenike iz 1943. godine. Spomenik djelo je bosanskohercegovačkog umjetnika Boška Kućanskog. Proglašen je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. Spomenik je i danas, 8 godina nakon proglašenja nacionalnim, u stanju u kakvom je ostao nakon miniranja. Nema informacione table niti bilo čega što ukazuje na to da je poduzeta bilo kakva aktivnost, navedena u Odluci.

Nameće se jednostavan zaključak/pitanje: Biće da je ovo kalup prema kome se odnosi prema nacionalnim spomenicima Bosne i Hercegovine!?

Ako nije – onda ipak preostaje nekakva nada da će se spomeniku Država ubuduće odnositi kako se i obavezala.

Ako, pak, jeste – onda je bolje da imamo što manje nacionalnog blaga.

GLX_3431.jpg
IMG_20200619_131215.jpg

Evo kako je izgledao prije

pesnica.jpg

Sledeci  nas cilj je Muzej II zasjedanja AVNOJ-a u Jajcu.Dolazimo u zadnji trenutak tacno u 14.50 a muzej radi do 15 h.Radnica u muzeju nas gleda mrzovoljno ali nas ipak pusta unutra I ako su sva svjetla pogasena.Nakon hodanja po mracnoj prostoriji ipak nam pale svijetla u muzeju.Tada vidimo da je muzej extra dobro ocuvan I uredjen sa puno dokumenta I slika sa tog istorijskog zasjedanja.Ispred muzeja se nalazi i bista Mose Pijade.

       Drugo zasjedanje AVNOJ-a je održano 29. novembra 1943. u Jajcu. Na zasjedanju je AVNOJ konstituiran u zakonodavno i izvršno predstavničko tijelo Jugoslavije, uspostavljen je Nacionalni komitet oslobođenja Jugoslavije (NKOJ).

Ukupno je 142 delegata bilo prisutno u Domu kulture na drugom zasjedanju AVNOJ-a. Drugo zasjedanje Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije počelo je 29. novembra 1943. točno u 19 sati. Vrata Doma kulture su bila širom otvorena za sve radoznale građane, s tim što su svi osim delegata na ulazu temeljito pretresani zbog mogućnosti postavljanja diverzije.

Nedaleko oko grada su postavljeni teški protuzrakoplovni mitraljezi u slučaju zračnih napada. Grad je zamračen točno u 19.15 nakon čega su se vrata Doma kulture zatvorila. Prozori Doma su bili prikriveni roletama i u unutrašnjosti je plamtjelo blago svjetlo koje nije moglo biti dobar orijentir eventualnog zračnog napada na grad. Dom kulture su osiguravale jake partizanske jedinice, vodeći računa da se neko ne prikrade i postavi paklenu napravu.

Rad delegata započet je himnom "Hej Slaveni" u izvođenju pozorišnog hora narodnog oslobođenja oko 19.20, da bi se završio u 5 sata ujutro kozaračkim kolom. Radnim dijelom zasjedanja rukovodilo je Predsjedništvo u sastavu: dr. Vojislav Kecmanović, dr. Ivan Milutinović, dr. Sreten Žujović, dr. Josip Vidmar, dr. Pavle Gregorić, dr. Zlatan Sremec, dr. Sulejman Filipović i pravoslavni svećenik iz Krupnja Vlada Zečević.

Kao glavne odluke koje su donijeli vijećnici na drugom zasjedanju AVNOJ-a ističu se:

1.Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije se konstituiše u zakonodavno i izvršno predstavničko tijelo Jugoslavije, kao vrhovni predstavnik naroda i uspostavlja se Nacionalni komitet oslobođenja Jugoslavije (NKOJ), sa svim obilježjima narodne vlade, preko koga će AVNOJ ostvarivati ​​svoju izvršnu funkciju;

2.Zabranjuje se jugoslavenskoj izbjegličkoj vladi povratak u zemlju i oduzimaju se sva prava zakonite vlade Jugoslavije, a također se zabranjuje i povratak u zemlju kralja Petra II Karađorđevića do završetka rata kada će narod odlučiti hoće li republiku ili monarhiju;

3.Obveze koje su u inozemstvu u ime Jugoslavije sklopile izbjegličke "vlade" a u cilju njihovog poništenja ili ponovnog sklapanja odnosno odobrenja i da se ne priznaju međunarodni ugovori i obaveze koje bi u buduće u inostranstvu eventualno sklopila izbjeglička takozvana "vlada";

4.Jugoslavija se ima izgraditi na demokratskom principu kao državna zajednica ravnopravnih naroda.[3]

5.Zaključci donijeti se imaju odmah formirati posebnim odlukama AVNOJ-a.

6.Kao posebna odluka AVNOJ-a, u odluci br. 7, Josipu Brozu Titu je dodijeljen naziv "MARŠAL JUGOSLAVIJE" na temelju prijedloga koji je postavila slovenska delegacija na čelu s dr. Josipom Vidmarom. Predsjedništvo AVNOJ-a je na svojoj prvoj sjednici 3o novembra 1943. godine jednoglasno prihvatilo prijedlog slovenske delegacije da se Titu dodijeli naziv "MARŠAL JUGOSLAVIJE".

IMG_20200619_145550.jpg
IMG_20200619_145755.jpg
IMG_20200619_150030.jpg
GLX_3448.JPG
GLX_3462.JPG
IMG_20200619_150138.jpg

Vozeci se od Jajca  prema Mrkonjic gradu stali smo 5 km prije M.Grada u mjestu Previla I fotografisali spomenik narodnom heroju Simi Solaji.

           Simo Šolaja (1905-1942), narodni heroj Jugoslavije.Rođen je 1905. godine u selu Pljevi kod Šipova. Potiče iz siromašne seljačke porodice. Do rata je radio kao šumarski radnik i nadničar, u Bosni, Crnoj Gori i Srbiji.Kada su se, krajem jula i početkom augusta 1942. godine, razvile borbe između ustaša, utvrdenih u Kupresu, i proleterskih i udarnih brigada i jedinica III krajiškog partizanskog odreda, i Šolaja je sa svojim bataljonom pohitao u pomoć. U noći između 13. i 14. augusta, jurišajući na ustaške bunkere, junački je poginuo. Odlukom CK KPJ, posmrtno je primljen u KPJ.Za Narodnog heroja proglašen je nekoliko dana posle smrti avgusta 1942. godine.

Sledeci nas cilj je Mrkonjic Grad I kuca u kojoj se odrzalo prvo zasjedanje ZAVOBIH-a.

          Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja BiH (ZAVNOBiH) odrzano je na  dan, 25. novembra 1943. godine u Mrkonjić-Gradu. Na zasjedanju su izabrana 172 vijećnika iz svih srezova BiH.Istovremeno je konstituirano Predsjedništvo ZAVNOBiH-a, sastavljeno od 31 člana, sa dr. Vojislavom Kecmanovićem, liječnikom iz Bijeljine, kao predsjednikom.

U rezoluciji, koja je glavni dokument, između ostalog ističe se da narodi BiH kroz svoje jedino političko predstavništvo, ZAVNOBiH, hoće da njihova zemlja, koja nije ni srpska ni hrvatska ni muslimanska, nego i srpska i muslimanska i hrvatska, bude slobodna i zbratimljena Bosna i Hercegovina u kojoj će biti osigurana puna ravnopravnost i jednakost svih Srba, Muslimana i Hrvata.

Time je BiH obnovila svoju državnost po prvi put nakon pada srednjovjekovne bosanske države 1463. godine, odnosno nakon tačno 480 godina.

Prezidijum su činili:

Predsjednik: Dr. Vojislav Kecmanović, ljekar

Prvi potpredsjednik: Avdo Humo, književnik, član AVNOJ-a

Drugi potpredsjednik: Aleksandar Preka, bivši narodni poslanik HSS-a

Treći potpredsjednik: Đuro Pucar-Stari, član Oblasnog NOO-a, član AVNOJ-a

Sekretar: Hasan Brkić, politkom XXVII Divizije

          Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH 6. novembra 2002. godine je Muzej I zasjedanja Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja (ZAVNOBiH-a) u Mrkonjić-Gradu zajedno sa stalnom muzejskom postavkom i enterijerskom opremom, proglasila nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

Kuća u kojoj je potvrđena državnost BiH na zasjedanju ZAVNOBiH-a nalazi se očajnom stanju.

Putujuci dalje planirali smo obici I Titov Drvar koji je 30 kilometara udaljen od Bosanskog Petrovca.Posto smo bili vec zagazili duboko u poslije podnevne sate I nismo znali do kada radi muzej u Drvaru a i puno vremena bi nam oduzelo da se popnemo do pecine u kojoj je drug Tito bio odlucujemo da Drvar posjetimo nekom drugom prilikom.Takodje na tom odvajanju za Drvar postiji sacuvan Titov voz u mjestu Ostrelj koji je udaljen 15 kilometara od B.Petrovca prema T.Drvaru.

Prolazkom kroz B.Petrovac prema Bihacu nakon 20 minuta voznje dolazimo da prelijepog prizora koji oduzima dah. Medeno Polje koje je bilo mjesto I baza Prvog partzanskog aerodroma.

         Aerodrom Medeno Polje kod Bosanskog Petrovca je privremeni i improvizovani partizanski aerodrom iz Drugog svjetskog rata preko kojeg su Saveznici doturali pomoć i transportovali ranjenike u savezničke bolnice u Italiji.

Spomenik, nepoznatog autora, podignut je 1982. god. Predstavlja spojena tri luka koja prave slovo U visine 8 m. [5] Spomenik predstavlja sjećanje ne samo na poginule, nego i na početak partizanskog vazduhoplovstva vezanog za Aerodrom Medeno Polje.[4] Uz spomenik bio je postavljen je i vojni transportni avion Daglas C-47s (DC-3), sa spomen pločom. Avion je nakon posljednjeg rata uništen eksplozivom i odnešen u staro gvožđe. Spomenik je bez održavanja.Aerodrom je bio i inspiracija Hajrudinu Krvavcu za njegov film snimljen 1979. god.

IMG_20200619_180443.jpg
IMG_20200619_180512.jpg
IMG_20200619_180522.jpg
IMG_20200619_180802.jpg
IMG_20200619_180837.jpg
IMG_20200619_180923.jpg
IMG_20200619_180938.jpg
IMG_20200619_181148.jpg

Put nastavljamo ka Bihacu gdje dolazimo oko 20.00 h. Drugi dan smo presli oko 370 km a ukupno oko 750 km, sto nas je dobro iscrpilo. Smjestaj smo brzo nasli I nakon tusiranja brzo smo utonuli u san jer znamo da sutra nam preostaje jos oko 400 kilometra puta do kuce ali I mnostvo spomenika za pogledat i fotografisati.

Spomenici NOB-a, putovanje kroz Bosnu i Hercegovinu – prvi dan

Ekipa na putovanju

Hare Bajraktarevic       
Almir Ibrisimovic
Sale Buljubasic             
Haris Cizmic

U susret spomenicima NOB-a 1941-1945

     U cast 77 godisnjice bitke na Sutjesci .Velicanstvenim bitkama koji su vodili nasi drugovi sirom BiH svih naroda I narodnosti koji su dali svoje zivote u borbi protiv fasizma u ciju je cast podignuto mnostvo spomenika u BiH odlucili smo se na jedno putovanje u tajanju od tri dana gdje nam je bio cilj obici sto vise spomenika NOB-e..Takodje cilj nam je bio da prikazemo mladjim generacijama te heroje koji su sa osmjehom I sa pjesmom na ustima ginuli na bojnom polju I na vjesalima u ciju cast su I podignuti spomenici.

Put koji je trajao tri dana I iznosio 1178 km obisli smo oko tridesetak spomenika,muzeja raznih bisti narodnih heroja,spomen ploca.

Na put su osim mene krenula jos tri druga Hare,Haris I Sale.

Plan putovanja:

Srebrenik-Kladanj-Vlasenica-Han Pjesak-Ustipraca-Gorazde-Foca-Tjentiste-Gacko-Nevesinje-Blagaj-Mostar-Jablanica-Prozor-D.Vakuf-Bugojino-Jajce-Mrkonjic Grad-B.Petrovac-Medeno Polje-Bihac-B.Krupa-Grmec-Sanski Most-Prijedor-Kozara-Bosanska Gradisska-Doboj-Srebrenik.

1.Dan

       Krecemo u 5 ujutro iz Srebrenika u pravcu Kladnja gdje skrecemo ka Vlasenici I Han Pjesku gdje nam je bio prvi cilj.Spomenik narodnog heroja Slavise Vajnera Cice koji se nalazi u Pjenovcu 12 km od Han Pjeska.Radi radova na putu prema Pjenovcu I odvajanja od zadanog plana putovanja nismo obisli pomenuti spomenik ali iz prilozenih slika drugih drugova spomenik je dobro ocuvan I u narednim putovanjima sigurno cemo ga posjetiti.

       Slaviša Vajner je rođen 27. 6. 1903. godine u Novom Vinodolskom. Potiče iz siromašne jevrejske činovničke porodice Dušana Vajnera. Njegov otac je više puta bio premiještan, pa je Slaviša djetinjstvo i mladost proveo u raznim krajevima Jugoslavije, od Like i Hrvatskog primorja do Srijema i Slavonije.Polovinom januara 1942. godine poginulo je 59 boraca, među kojima komandant i politički komesar Petog šumadijskog bataljona Prve proletreske uadarne brigade Milan Ilić Čiča i Dragan Pavlović Šilja, narodni heroji, dok Slaviša Vajner-romanijski Čiča bio teško ranjen, ali da ne bi živ pao u ruke neprijatelju izvršio je samoubistvo. Njegovo tijelo Nijemci su odnijeli u Vlasenicu, da ga pokažu narodu. Poslije oslobođenja njegovi posmrtni ostaci su sahranjeni u Grobnici narodnih heroja na spomen-parku Vraca iznad Sarajeva.Ukazom Predsjedništva AVNOJ-a, 25. 11. 1944. godine, a na prijedlog Vrhovnog komandanta Josipa Broza Tita, Slaviša Vajner Čiča proglašen je za narodnog heroja.

01.jpg
HPijesak_18_compressed.jpg
Slavisa vajner cica novi vinodolski.jpg

Nastavljamo u pravcu Ustiprace gdje planiramo da napravimo prvu pauzu nako predjenih 190 km.Sam pogled na Drinu ostvio nas je bez daha to je rijeka kroz koju je puno krvi proteklo u svim ratovima I nismo mogli odoliti da tu I napravimo duzu pauzu uz koji zalogaj graha kojeg smo skuhali na plinskoj boci uzivamo u kanjonu Drine.

Grah na Drini.

GLX_2917_compressed.jpg
GLX_2918.JPG
GLX_2922_compressed.jpg
GLX_2929.JPG
received_1695834953890517_compressed.jpg

Nakon pauze vozimo se u pravcu Gorazda i sela Mravinjac koje se nalazi na 10 km u pravcu Foce. Gdje se nalazi jedinstveni  spomen park u znak sjećanja na bivšeg predsjednika Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ) Josipa Broza Tita izgradili su ga stanovnici Mravinjca i Goražda 1980. godine, nakon Titove smrti. U kompleksu je posađeno 88 borova koji simboliziraju Titov životni vijek.O tome kako je opstao možda najbolje svjedoči parola uz koju je izgrađen "Teško onom ko digne ruku na Titove boriće, slova i petokraku".

9685226_compressed.jpg
tito_gorazde_compressed.jpg

Nakon kratkog zaustavljanja idemo prema Ustikolini gdje u samom centru stajemo pokraj male spomen ploce u cast Prve proleterske brigade.

   Prva proleterska brigade je krajem marta 1942 g. izbila je na Drinu kod Ustikoline. Prvo je pokušala prijeći rijeku iz pokreta, a pošto nije uspela, poslije priprema, prelazak je izvršila u noći 8. aprila/9. aprila 1943. godine. Vodila je žestoke borbe za Kapak i Krčino brdo. U borbi kod Ifsara (10. aprila. i 11. aprila) učestvovala je u razbijanju znatnih dijelova talijanske divizije „Taurinenze“.

GLX_2932_compressed.jpg
GLX_2934_compressed.jpg

Sljedeci nas cilj je muzej u Foci koji Prikazuje fočanski period NOB-a, kada je Foča bila centar šire partizanske slobodne teritorije. U Foči je tada boravio CK KPJ i Vrhovni štab na čelu sa Josipom Brozom Titom. Vrši se organizacija vojne, političke i pozadinske strukture NOVJ. U isto vrijeme vrši se prihvat i pruža ljekarska pomoć promrzlim partizanima, učesnicima Igmanskog marša. Za to vrijeme Moše Pijade piše znamenite Fočanske propise koji postaju osnova buduće socijalističke Jugoslavije.

Moram napomenuti da je ulaz u muzej besplatan i da u njemu radi jako prijatno osoblje koje je spremno na sva vasa pitanja dati adekvatan odgovor i opis postavke muzeja.

GLX_2950_compressed.jpg
GLX_2952_compressed.jpg
GLX_2955_compressed.jpg
GLX_2957_compressed.jpg
GLX_2961_compressed.jpg
GLX_2963_compressed.jpg
GLX_2964_compressed.jpg
GLX_2965_compressed.jpg
GLX_2970_compressed.jpg
IMG_20200618_110942_compressed.jpg
IMG_20200618_111008_compressed.jpg
IMG_20200618_111034_compressed.jpg

Ispred muzeja se nalazi spomenik Focanskoj omladinskoj ceti koji je u jako dobrom stanju.

GLX_2972_compressed.jpg

I nakon setnje I posjete muzeju u Foci krecemo ka Tjentistu.Svima osmjeh na licu I pozitivna energija sto ponovo imamo priliku biti na tom velicanstvenom spomen obiljezju koji kao da ne stari I uvjek se posjetim svih tih prica I desavanja koja su se u takom malom prostoru desavala. Od komadanta Save,Nurije Pozderca,Druge dalmatinske,ratne bolnice,ranjenika,ranjavanje Tita,svih tih heroja koji su ostavili svoj zivot.Hiljadu ispricanih I neispricanih prica.I napokon vidimo kanjon Sutjeske gdje nismo mogli odoliti da se ne fotografisemo.

GLX_2995.JPG
GLX_2998.JPG
GLX_3007.JPG

Nakon nekih 20 minuta voznje napokon stizemo na Tjentiste sto nam je I bio cilj za prvi dan nakon predjenih 278 km.

I naravno odma u zurbi napustamo auto niti ga zakljucajemo I kao da se takmicimo ko ce se prvi popeti na plato spomenika.Kada smo se popeli svi smo sjeli I niko ne govori ni rijeci samo uzivamo u tisini I osluskujemo kao da cemo cuti makar dio te borbe koje su vodjene u blizini.

        U borbama na jakom malom prostoru je učestvovalo oko 22.000 partizana i 200.000 vojnika Trojnog pakta. Borbe su trajale od 15. maja do 15. juna 1943. godine i u njima je zaustavljena Njemačka ofanziva, a partizanska glavnina se probila iz obruča. U borbama je poginulo 7.543 partizana. Borbe su vođene na teškom terenu, uz sveprisutnu glad, ekstreman fizički napor i velike ljudske gubitke NOVJ. Zbog toga se u poslijeratnom periodu ove borbe nazivaju „Epopeja na Sutjesci“.

Osim spomenika Sutjeska na Tjentistu  okolini  je obiljezeno mjesto stradanja  komadanta Trece udarne divizije Save Kovacevica koje se nalazi oko 700 metara iznad spomenika do kojeg se moze doci stazom kroz sumu ako nastavite jos 1 km docicte na brdo Ozren na kojem je ranjen drug Tito.Lijevo od spomenika udaljeno oko 5 km se nalazi spomen ploca Drugoj dalmatinskoj brigade.Desno od spomenika na udaljenosti od 4-5 km ima spomenik 4.Crnogorskoj brigade.Lijevo od spomenika preko rijeke Sutjeske na Dragos Sedlu postoji spomen ploca pogiblja Nurije Pozderca.

GLX_3016.JPG
GLX_3022.JPG
GLX_3019_compressed.jpg
GLX_3048.JPG
IMG_20200618_131255_compressed.jpg
IMG_20200618_131425_compressed.jpg
GLX_3076.JPG
druga dalmatinska1.jpg
SPOMENIK_NURIJA_POZDERAC_aa2.jpg

Nakon razgledanja I fotografisanja odlucujemo da cemo posjetiti spomenik Save Kovacevica I da poslije toga nastavimo put prema Mostaru jer pred nama je dug put I jos mnostvo spomenika a vremena bas I nemamo.

     Sava Kovačević (Nudol, Grahovo, Nikšić, 25. januara 1905. - kod Sutjeske, 13. juna 1943.) bio je politički radnik, član KPJ od 1925. Poginuo kao zapovjednik Treće divizije NOVJ-a na Sutjesci. Narodni heroj Jugoslavije.

     U najtežem periodu bitke na Sutjesci, juna 1943. godine, Sava je bio postavljen za zapovjednika Treće udarne divizije. Diviziji je tada dodijeljeno biti zaštitnicom Glavne operativne grupe, zatim štititi središnju bolnicu i probiti se iz okruženja. U desetodnevnim borbama pod Savinim zapovjedništvom, divizija se je borila s neprijateljem koji je bio gotovo dvadeset puta brojniji i učinila sve za spasiti ranjenike te obaviti ostale zadaće. Pokušavalo se naći pogodnu mogućnost za proboj. U teškim borbama 11. i 12. juna na Vučevu, pod Maglićem, kod Borovna, na desnoj obali rijeke Sutjeske, odbijeni su snažni udari neprijatelja, spašena bolnica i pokušalo na lijevoj obali Sutjeske formirati mostobran. Dana 13. juna, glavne snage divizije su pošle u opći napad na lijevoj obali Sutjeske. Divizija je uspjela potisnuti neprijatelja, ali nije slomila njegov otpor na Košuru, padinama Ozrena, Lastve, Kazana. U najkritičnijem trenutku, Sava je odlučio da se novim jurišem izvrši proboj. S Pratećom četom i skupinom kurira izbio je u prvi strjeljački stroj, zapovijedio juriš te pucajući iz puškomitraljeza, pošao naprijed. Pao je pokošen neprijateljskim rafalima

Napomena ako zelite da idete na spomenik Save Kovacevica sa autom morate platiti ulaz 5 km.To je ulaz u nacionalni park prirode Sutjeska.

GLX_3106.jpg
GLX_3108.jpg
GLX_3118.jpg
GLX_3137.jpg

Nastavljamo voznju prema Gacku gdje nakon 40 minuta voznje dolazimo do prelijepog jezara  Klinje gdje nismo mogli odoliti da ne izadjemo I zabiljezimo I tu ljepotu.Jezero Klinje se nalazi nedaleko od magistralnog puta Gacko-Foča, na oko osam kilometara udaljenosti od Gacka. Poznato je i kao Donje jezero. Neposredno iznad ovog jezera akumulirano je i jezero Ulinje (Vrba) .

        Jezero Klinje nastalo je za vrijeme austrougarske okupacije a građeno je za potrebe navodnjavanja Gatačkog polja. Kamena lučna brana je građena u periodu između 1891. i 1896. godine i predstavlja najstariju vještačku akumulaciju na teritoriji Republike Srpske. Klinje je ujedno i prva lučna brana izgrađena na Balkanu. Naziv je dobila po toponimu „Klini“, mjestu gdje je i „uklinjeno“. Brana je visoko 26 metara, gornja širina joj je 4,6 metara, a na temelju 16,7 metara, dužina joj je 104,5 metara.

Klinje danas nema prvobitnu funkciju već je popularno izletište za lokalno stanovništvo i za ribolovce. Uređenjem prilaza i obale, kao i izgradnjom izletničkih sadržaja jezero postaje sve popularnije i za šire mase. Poseban utisak na posjetioca ostavlja čista i prozirna voda jezera okružena hercegovačkim kršem.

Lučna brana Klinje je kulturno-istorijski spomenik i pod zaštitom je države.

Nastavljamo putovanje ka Nevesinju I Blagaju.U Blagaju stajemo pokraj rijeke Bune da se osvjezimo kakvim hladnim napitkom nakon predjenih 380 km.U pauzi zovemo poznate apartmane u Mostaru da rezervisemo smjestaj  I uspjevamo od prvog poziva.Cjena prihvatljiva 60 KM za nas  cetvoricu bila je prihvatljiva.U Mostar dolazimo oko 19.00 odlazimo u apartman.Nakon malo odmora I osvjezenja u vidu tusa idemo na veceru pokraj Stare cuprije gdje razgovaramo sta nam je plan za sutra.Posto je jos uvjek dug put pred nama odlazimo rano na spavanje.

GLX_3207.jpg
GLX_3214.jpg
GLX_3216.jpg