Srebrenik.NETwork Iz ljubavi prema rodnom gradu i s nadom u bolje sutra
Moja majka nije uvijek govorila istinu. Slagala me je osam puta i to u važnim životnim trenucima.
Priča počinje sa mojim rođenjem. Rođen sam kao sin jedinac u vrlo siromašnoj porodici. Siromašnoj do te mjere da nismo imali dovoljno hrane, a kamoli nešto više.
U rijetkim prilikama se dešavalo da imamo malo krompira u kući. Majka bi pripremila skromni obrok i uvijek svoj dio istresala u moj tanjir govoreći: „Jedi sine, ja nisam gladna.“
To je bila njena prva laž.
Kada sam malo porastao, moja majka bi po završetku kućnih poslova, otišla do rijeke koja se nalazila ispod naše kuće, nadajući se da će uloviti neku ribu za mene, da se ja hranim zdravo i da se razvijam kao druga djeca. Jedne prilike, uspjela je da ulovi dvije ribe. Požurila je kući, pripremila te dvije ribe i stavila ih u moj tanjir. Ja sam malo po malo jeo ribu, a moja majka je jela ono što ostane iza mene na kostima. Gledajući to, moje srce je zatreperilo i onu drugu ribu stavio sam pred majku, a ona mi je vrati govoreći mi: „Sine, pojedi ti i ovu drugu, znaš da ja ne volim ribu.“
Ovo je bila njena druga laž.
Prolazilo je vrijeme i dođe dan da ja krenem u školu. Kako nismo imali dovoljno novca za školovanje, majka je otišla u jednu prodavnicu odjeće i dogovorila se sa vlasnikom da prodaje odjeću po kućama uglednih i bogatih ljudi. Jedne hladne i kišne noći, majka se duže zadržala na poslu. Čekajući je kod kuće, zabrinuo sam se i izašao da je tražim. Vidio sam je kako nosi torbu sa odjećom i kuca na vrata tuđih kuća. Zovnuo sam je: „ Majko, ajde dođi. Idemo kući, kasno je i hladno. Možeš nastaviti sutra ujutro!“ Ona se nasmija i reče mi:“Sine moj, nisam ja umorna.“
Ovo je bila njena treća laž.
Dođe dan kada su se polagali školski ispiti. Iako je bilo jako vruće, majka je željela da ide sa mnom u školu. Sunce je pržilo zemlju, a površina pijeska je titrala od toplote. Ušao sam u školu, a ona je ostala da me čeka u školskom dvorištu. Kad sam završio ispite, izašao sam iz škole, a majka me dočekala u topli majčinski zagrljaj, ispunjen ljubavlju i milošću. U ruci je držala hladan i svjež sok koji je kupila za mene. Kada sam počeo da pijem, okrenuo sam se i pogledao je, niz njeno čelo su se slivali grašci znoja. Pružio sam joj čašu i rekao:“Majko, pij“, a ona ona mi reče:“Sine, samo ti pij. Nisam ja žedna“.
Ovo je bila njena četvrta laž.
Nakon smrti moga oca, moja majka je živjela težak život kao udovica. Preuzela je svu odgovornost za vođenje kuće, jednostavno je morala brinuti o svemu. Život je postao teži, a mi smo često gladovali. Pored naše kuće živio je moj ujak, inače veoma dobar čovjek. Dosta puta nam je davao hranu da utolimo glad. Kada su komšije vidjele da je naše stanje postalo nepodnošljivo, savjetovali su moju majku, koja je još uvijek bila mlada žena, da se uda za jednog čovjeka koji bi nam pomogao u životu. Međutim, moja majka je odbila savjet sa riječima:“Ja nemam potrebe za ljubavlju“.
To je bila njena peta laž.
Po završetku fakulteta, dobio sam dobro plaćen posao u jednoj firmi i odlučio sam da ja preuzmem brigu o kući. Obzirom da je zdravlje moje majke oslabilo i više nije mogla da prodaje odjeću po kućama bogatih, počela je da prodaje povrće na pijaci. Kada je odbila da prestane raditi, izdvojio sam dio svoje plate i dao joj, a ona je odbila rekavši:“Čuvaj sine tvoje pare, ja imam dovoljno za sebe“.
Ovo je bila njena šesta laž.
Bez obzira što sam dobio posao, nastavio sam školovanje i uskoro magistrirao. Postigao sam uspjeh i moji prihodi su se povećali. Jedna firma mi je ponudila dobar posao u svom sjedištu u Njemačkoj. Stvarno sam se obradovao i tako počeo da sanjam o novom i srećnijem životu. Nakon što sam otputovao i sredio se, zvao sam majku da živi kod mene. Ona nije htjela da mi smeta i rekla mi je:“ Sine, nisam ja navikla na lagodan život“.
To je bila njena sedma laž.
Kako je vrijeme prolazilo, majka je starila i naglo oboljela od karcinoma. U teškim momentima neko je morao da joj pomaže. Šta sam mogao da uradim kada su između mene i moje voljene majke bile mnoge države? Ostavio sam sve i vratio se kući. Majku sam zatekao u postelji. Kada me je ugledala pokušala je da se nasmije. Srce mi se kidalo koliko je bila iscrpljena i slaba. To nije bila moja majka koju sam poznavao… Suze su se slivalle niz moje obraze, ali ona i tada htjede da me utješi govoreći:“ Sine, ne plači, ja ne osjećam bol“.
Ovo je bila njena osma laž.
Nakon što je to rekla, zatvorila je oči i više ih nije otvorila. Svakome ko uživa blagodet živih roditelja poručujem: Čuvaj ovu blagodet prije nego što budeš tugovao za njenim gubitkom.
Svakome ko je izgubio svoju voljenu majku poručujem: Uvijek se prisjeti…
