Autor Prof. dr. Izudin Kešetović
Jednu od pjesmica koju sam naučio prije više od 50 godine, kao Titin pionir je „ U tunelu usred mraka sija zvijezda petokraka…“. Naravno, pjesma je optimistička i pokazuje izlaz i svjetlost.
Danas, kada smo jedan do dva koraka do novih izbora , ili što bi rekli na kraju mandata, teško se oteti utisku da se taj kraj ne nazire. 
Seriozniji pristup ovom problemu kod mene je nastupio posljednjih dana kada sam se ozbiljnije involvirao u političke procese. Moje, lične opservacije sam postavio na najnižu razinu vlasti gdje se prelamaju svi društveni procesi, a to je lokalna uprava i samouprava.
Po „nekim“ pravilima društvenog sistema, upravo na toj razini se ogleda cjelokupni fokus društvenih procesa kao što se u očnom nervnom sistemu ogleda sav krvni sistem kod čovjeka i gdje se vide tokovi i kanali krvi.
Svi parametri uspješnosti vlasti pokazuju onu narodnu , kada su nekog našeg rudara za pregalaštvo poslali na odmor tj. izležavanje, na more. Kako rudar nije bio vičan neradu i ljenjčarenju napisao je svojim komoratima razlednicu u kojoj je, uz obavezan rudarski pozdrav – sretno, napisao istinu koja boli do kostiju: „ Izdržo je Mujo i teže i izdržati će i ovo drugovi“. Dičnom i ponosnom radniku i seljaku nije bilo jasno da se može ležati i da ima hljeba kada se ne radi.
Ranijih 70- godina nastupile su reforme i taj isti rudar je postao tehnološki višak, dok su se granice otvrale i punile nepregledne vozove radnika koji su hrlili prema zapadu. Danas su to penzioneri koji izdržaju bh ekonomiju od nepunih 4 miliona stanovnika , koji uredno primaju svoje rente . Toj armiji tadašnjih gasbajtera pridružila se i armija izbjeglica koja za razliku od onih prvih, na primjeru rudara, nisu dobrovoljno i privremeno otišli, nego su to uradili trajno videći da „nema nafake“. Sudbinu nafake očito prati i ova milionska cifra nezaposlenih i slabo zaposlenih koji samo traže pogodnog načina da se „ispale preko grane“.
Naravno, najsvjetlija je perspektiva onih koji će zasjesti u strukture vlasti i koji očito imaju namjeru da nastave po istom iz refreme meni dobro poznate pjesme „Trla baba lan, da joj prođe dan“.
I dok se u ovoj zemlji svi bore za „ golu“ vlast, ubiše se dokazujući da se ništa ne može promijeniti i da je najbolje da ostane isto.
Upravo, tako bezobrazna i osmišljena retorika ubija kod čovjeka volju da išta radi osim da sve ostavi i bježi, ili da se uhvati u koštac sa neviđenim prevarantima i manipulatorima.
Sve priče o smislenosti ili besmislenosti promjena padaju „ pod noge“ u apatiji i nesnalaženju, političkog tijela. Sama činjenica o broju nepismenih, onih koji su stekli ili kupili lažne diplome, do onih koji su zasjeli na državnu grbaču uz mjesečnu aponažu koju sisaju iz poreza , pruža lažnu nadu mogućih promjena. Stoga nikad više nije neizglednije kuda idu ovi društveni procesi. I nakon ovih poplava i crvenih i žutih meteoalarma ili uzbuđivača treba uvesti i ove političke –alarme, kako bi se uozbiljila cijela društvena situacija. U općoj nemoći da smanjimo i ublažimo posljedice prirodnih katastrofa očito nam nedostaju i instrumenti da ublažimo posljedice društvenih procesa u općim uslovima slabe organizacije vlasti i države. Nadati je se da će se ta famozna „ crvena lampica“ upaliti u glavi svakog bh građana i da će mo ipak na kraju mračnog tunela ugledati svjetlost i zvijezdu