Firma čiji je vlasnik bavi se proizvodnjom HTZ, sportske i modne konfekcije. Posjeduje najmodernije mašine u BiH, sa kapacitetom od 30 glava i 270 boja, ali na njima nema ko raditi. Problem je što nema kvalificiranih radnika za ovaj posao, a edukacija dugo traje. Njegovi prijedlozi kako riješiti ovaj problem nalaze se u ladicama onih koji bi mogli pomoći ali to, kako kaže, ne žele jer ne vide svoj interes. Išao je čak i dalje, nudio svoje mašine Srednjoškolskom centru u Srebreniku na kojima bi se obučavali učenici, budući radnici, ali ni na to nisu pristali. U firmi je trenutno nekolicina radnika ali to nije ni blizu potrebama obimu posla. Uvjeti rada su sasvim povoljni, nudi platu, prijevoz, topli obrok.
Da se radi o ozbiljnom biznismenu govore slijedeći podaci. Gotovo čitavu deceniju radio je za Federaciju nogometnih sudija Italije. Imao je ugovore sa nogometnim klubovima Roma, Mančester Siti, Santander, Napoli. Bio je sponzor nogometašima Frančesku Totiju, Antoniju Kasanu te Robertu Kolini, slavnom nogometnom sudiji. Sve je to napustio zbog patriotizma i želje da stvori bh brend.
Ukoliko ne nađe radnike u Tuzlanskom kantonu, potražit će ih u drugim bh. gradovima, pa i državama u regiji.
Ipak kaže, šansa za radnike iz Tuzlanskog kantona još postoji. Do maja Sead Dadanović mora imati 100 radnika kako posao ne bi propao. Inače mu prijeti da postane samo još jedan privrednik koji će napustiti ovu zemlju.