Kako je propala revolucija u Bosni

Autor: Boris Dežulović

To s državnim udarom, naime, sad je dosta moderno, otkako je počela svjetska arapska revolucija, svi pričaju o tome, čini se da nema ozbiljnije organizacije koja ne planira državni udar u Bosni, ne zna se još samo hoće li se primiti Facebook revolucija iz Kaira ili ona iz Zagreba, ne zna se hoće li to organizirati CIA ili Al-Qaida, a najviše od svega ne zna se kako bi se to u Bosni uopće izvelo – taj, naime, državni udar

Zvao me nekidan u dva iza ponoći Kožo da ispriča vic. Ima on taj običaj, zovne u gluho doba noći iz kafane da ispriča vic.

Elem, dosadilo Muji da ga svi zajebavaju, pa otišao u vehabije. Lijepo njemu bilo tamo, živio na selu, i nitko ga bogami više nije zajebavao. Kad, jednoga dana došao glavni vehabija i rekao im da sutra idu u Sarajevo dizati revoluciju. Došlo je, veli, vrijeme, pao Tunis, pao Egipat, pada Libija, past će mašallah i Bosna. Takav je i takav plan, točno u šest ujutro naći će se pred Predsjedništvom BiH.Otišao onda Mujo u Sarajevo, našao hotel i zatražio jednokrevetnu sobu. “Nema, samo dvokrevetna”, odgovorio mu recepcioner, “al u njoj je već jedan policajac.” Kud baš policajac, misli se Mujo, ovo sam bogami opet u vicu završio. “Dobro”, odgovorio najzad, “samo vi mene probudite u pet sati.” Točno u pet ujutro zazvonio telefon, a Mujo u mraku, onako bunovan, umjesto svojih kratkih pantala obukao policajčevu uniformu. Kad su ga takvoga ugledala vehabitska braća, uspaničeno zapucali i razbježali se Titovom ulicom. Shvatio onda Mujo da nešto nije uredu, pogledao u pantale, opipao pendrek, skinuo s glave kapu, vidio značku, pa se lupio po čelu: “A budale recepcionera, probudio policajca umjesto mene!”

Tako je propao državni udar u Bosni i Hercegovini. Tako nekako, ili nekako drugačije, svejedno. Ili nije. Jer državni udar u BiH, kako vidimo, ni u vicu nije moguć. Čitam tako kako je počelo suđenje onoj šestorici što su napali policijsku stanicu u Bugojnu, s namjerom da uspostave šerijatsku državu. Kako bi netko, pa makar i vehabije, državu rušio u Bugojnu?, pita se svatko razuman, pa po tome odmah znaš da nije iz Bosne. Neće valjda – odgovorit će mu svatko manje razuman, a više upućen – u Sarajevu?! Kao što je to naumio Zlatko Lagumdžija, koji je, kako tvrdi predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović, konstituiranjem federalne Vlade izvršio državni udar.

To s državnim udarom, naime, sad je dosta moderno, otkako je počela svjetska arapska revolucija, svi pričaju o tome, čini se da nema ozbiljnije organizacije koja ne planira državni udar u Bosni, ne zna se još samo hoće li se primiti Facebook revolucija iz Kaira ili ona iz Zagreba, ne zna se hoće li to organizirati CIA ili Al-Qaida, a najviše od svega ne zna se kako bi se to u Bosni uopće izvelo – taj, naime, državni udar. Čini se lako, svaka država, pa i Bosna, ima vlast – razmišljat će svatko razuman – nekakvog šeika, pukovnika ili predsjednika.

– Predsjedništvo – ispravit će ih u štabu revolucije na tajnom mjestu u Sarajevu netko manje razuman, a više upućen. Dobro, takav je i takav plan, točno u šest naći će se pred Predsjedništvom BiH, i poslije cjelodnevnih borbi past će zgrada u ruke pobunjenika. Uskoro će, međutim, shvatiti kako nitko u Bosni nije ni primijetio da je izvršen državni udar, pa ponovo sazvati revolucionarno vijeće.

– To je zato jer je prava vlast u Vijeću ministara – objasnit će im u tajnom štabu revolucije. Dobro, takav je i takav plan, točno u šest naći će se pred zgradom Vijeća ministara, i poslije cjelodnevnih borbi past će zgrada u ruke pobunjenika. Uskoro će, međutim, shvatiti kako nitko u Bosni nije ni primijetio da je izvršen državni udar, pa ponovo sazvati revolucionarno vijeće.

– To je zato jer je prava vlast u rukama visokog predstavnika EU – objasnit će im u tajnom štabu revolucije. Dobro, takav je i takav plan, točno u šest naći će se pred zgradom OHR-a, i poslije cjelodnevnih borbi past će zgrada u ruke pobunjenika. Uskoro će, međutim, shvatiti kako nitko u Bosni nije ni primijetio da je izvršen državni udar, pa ponovo sazvati revolucionarno vijeće.

– To je zato jer je prava vlast u entitetima – objasnit će im u tajnom štabu revolucije. Dobro, takav je i takav plan, točno u šest jedna će se grupa naći u Banjoj Luci, druga u Sarajevu, i poslije cjelodnevnih uličnih borbi past će Vlada Republike Srpske i federalna Vlada u ruke pobunjenika. Uskoro će, međutim, shvatiti kako nitko u Bosni nije ni primijetio da je izvršen državni udar, pa ponovo sazvati revolucionarno vijeće.

– To je zato što nema Hrvata u federalnoj Vladi – objasnit će im u tajnom štabu revolucije. Dobro, takav je i takav plan, točno u šest naći će se u Mostaru, i nakon cjelodnevnih uličnih borbi rasturit će pobunjenici hrvatsku samoupravu. Uskoro će, međutim, shvatiti kako nitko u Bosni nije ni primijetio da je izvršen državni udar, pa ponovo sazvati revolucionarno vijeće.

– To je zato što je Hrvatima vlast u Zagrebu – objasnit će im u tajnom štabu revolucije. – Kao što je Srbima u Beogradu. Dobro, takav je i takav plan, točno u šest naći će se u Zagrebu i Beogradu, i poslije cjelodnevnih uličnih borbi past će Hrvatska i Srbija u ruke pobunjenika. Uskoro će, jasna stvar, shvatiti kako nitko u Bosni nije ni primijetio da je izvršen državni udar, pa ponovo sazvati revolucionarno vijeće.

– To je zato što je Hrvatskoj i Srbiji prava vlast u Washingtonu i Moskvi – objasnit će im u tajnom štabu. Dobro, takav je i takav plan, točno u šest naći će se pred Bijelom kućom i na Kremlju, i poslije cjelodnevnih uličnih borbi past će Amerika i Rusija u ruke pobunjenika. Uskoro će, naravno, shvatiti kako nitko u Bosni nije ni primijetio kako je bio treći svjetski rat i da je uspostavljen novi svjetski poredak, pa ponovo na onom tajnom mjestu sazvati revolucionarno vijeće.

– Zajebava vas ba Mujo cijelo vrijeme – sa šanka će im konačno dobaciti Kožo. – Dosadilo mu da vazda on ispada budala.

(Peuzeto iz Oslobođenja)