Fahrudin Hrvic: KUR'AN NA TAVANU

… Mi, uistinu, Kur`an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti.”

Oni koji su gledali film “Gori vatra” Pjera Zalice, a sniman je u Tesnju sjetit ce se i kuce u kojoj se sve ovo sto cu vam napisati desilo.

To je stara kuca na uzvisini izvan gradskog jezgra Tesnja oko koje su se nalazile pomocne zgrade, desetak dunuma zemlje ogradjene zivicom. Imala je basamake, drvene stepenice, verandu iz koje se ulazilo u hodnik a iz njega u dnevni boravak sa nisom, u spavacu sobu i kupatilo. Enterijer je bio funkcionalan kao i u svih kuca iz tog vremena. Kuca je bila pokrivena sa cetiri strane i imala je tavan u koji se ulazilo opet iz hodnika. Ispod kuce je bila magaza ozidana bijelim kamenom…

Kada sam usao u avliju te kuce i pogledao je sa meraje koja je bila oko cijele kuce podsjetila me na davna vremena kada se arhitekturi i ljepoti gradnje pridavao veliki znacaj, a uz sve to i funkcionalnost svega sto je izgradjeno u ta vremena. Podsjetila me na kucu moga rahmetli djeda i nane i na mnogo drugih takvih prelijepih kuca koje su tako brzo nestale sa ovih prostora.

Ispred kuce na meraji je bio drveni cetvrtasti sto sa dvije fiksirane klupe za sjedenje, gdje smo i mi sjeli. Na stolu je bilo i za pojesti i za popiti svega, a to nam je bilo i te kako bitno, jer se netom zavrsio ovaj prokleti rat u kome smo mi na ovim prostorima itekako gladovali tokom devetomjesecnog okruzenja. Dok smo tako sjedili moj prijatelj mi donese jednu vrecu i pokaza sadrzaj u njoj. Nista nisamm vidio do puno papira, slamki, bunisca ali tako sitno isjeckano sto mi je pokazivalo da je to uradio sve mis ili stahori. Tada prijatelj sjede i poce pricati:

“Ovdje su mi zivjeli pra-pra. Nedavno sam odlucio sa sestromm da malo uredimo i ovu starinu i dotjeramo i ovu kucu kako bi mogli ovdje doci iz grada da se odmorimo. Sve je ovo bilo zapusteno pa smo morali dugo da radimo. Meni su pripali poslovi od krova i tavana. Nakon preslaganja crijepa koji je kupljen na “Ciglani” iz Jelaha, poceo sam sa ciscenjem ovog smeca na tavanu.Sve sto je bilo od papira ili bilo cega sto se moglo izgristi pokazao sam ti. Bilo je tu mnogo knjiga koje sam volio uvijek, ali i nekih drugih stvari. Nista nije ostalo citavo. Sve su to stahori ili misi pretvorili u hamelj i sasjekli svojim zubicima do, maltene, trine. Kada sam to meo i trpao u vrece u jednoj povecoj gomili tog hamelja osjetio sam pod rukom nesto tesko. Kada sam razgrnuo smece vidio sam zelene korice i prepoznao MUSAF-KUR*AN koji je u ovoj kuci bio od kad ga pamti i najstariji u mojoj familiji. Uzeo sam ga sa nekakvim posebnim osjecajem objema rukama i odmah sjeo da vidim sta je ostalo od njega i sad cu ti pokazati.

Tada je otisao do kuce i donio u lijepo omotanom rucno izvezenom peskiru KNJIGU sa zelenim koricama. Uzeo sam je i pogledao. Korice citave. Kada sam je otvorio sve stranice su bile citave. Samo na rubovima KNJIGE bila su mala ostecenja i nista vise. Pogledao sam prijatelja, pogledao vrecu u kojoj mi je pokazao ono smece i onda smo obadvojica gledali u KUR'AN…

Nakon duge cutnje on mi rece da mu nikako nije jasno zasto je od svakog papirica sve isjeceno, a KUR'AN nije ni dirnut.

Ni meni nije bilo jasno, ali sam mu tada rekao ono sto u KNJIZI i pise:

… Mi, uistinu, Kur`an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti.”

Fahrudin Hrvic, Jelah, 17.11.2010