Tvrđava Gradina Srebrenik

Dokturka

Bolovi su bili za popizditi. Vise se nije imalo sta cekati. Crv je vec dobrano bio naceo zub, da su samo majstorska klijesta mogla spasiti stvar.

Trznuh jednu ljutu da me malo pusti trema. Skontah kako ljuta malkice ublazava bol, valjda zbog ljutine koju sama izaziva u usnoj duplji.. Elem, nije mi trebalo puno da se nagovorim da trznem jos jednu. Pa jos jednu. Zaboravio sam pobrojati koliko sam ih trznuo, ali sam se jos uvijek osjecao dovoljno sposoban da se odvezem da Dokturice. Nije dugo vremena proslo otkako je dosla u nasu mahalu, a vec se pozitivan glas rasirio o njoj. Pricali su svi redom o Dokturici, o njenoj dobroti, njeznosti kojom radi sa pacijentima, a prije svega o ljepoti koja je krasi. by mangowebdesign.com

I prije nego sto me zubalo razvalilo, cuo sam ove nekakve price o mladoj Dokturici, ali ovaj put mi nisu ni pale na pamet. Jebi ga, izgleda da je crv ufatio i korijen, pa je stvar bila gora nego sto sam mogo misliti.

U cekaonici je bilo par ljudi. Neka majka s malim. Mali je bio vas krezav, nigdje zuba u glavi, vjerovatno negdje oko 7 godina, kad mlijecnjaci sami od sebe ispadaju. Ostatak je haman sredila cekulada, ali naslo se nesto sto boli, pa su na kraju krajeva, on i njegova mami zavrsili u cekaonici.

Bio je tu i neki stari covo. Podsjecao me na mog komsiju Idriza. Prilikom svakog pokusaja da nesto kaze proteza bi mu se nasla na podu i moro bi ici u wc da je sapere pa ponovo turi u usta. Pokusao je objasniti kako mu je doktor Hilmo sfuserio protezu, ali kako se prica da mlada Dokturka pravi perfektne otiske i proteze, pa je dosao da se s njom posavjetuje da vidi sta mu je ciniti.

Najinteresantnija faca u cekaonici bio je Cigo Zejnil. Vrag bi ga znao koja poplava i koja cerga je njega izbacila ovdje. I njegova prica bila je najinteresantnija.. Jucer, dok je njegov mali Roberto Muharem Karabegic sakupljao aluminijum sa napustene kompozicije voza koji je nekad slavno gazio prugom Bratstva i Jedinstva na mini relaciji junacko Brcko rudnicki Banovici, nekako mu je ruku dopao aktuelni Avaz, i kao uvijek, prvo je otvorio stranicu sa tracevima sa estrade…

Skont o je kako mu konkurencija miruje, pa se prebacio na citulje. S ponosom ustvrdio kako nijedan Cigan nije preselio na ahiret u zadnjih par godina, bar nije bilo nijedne citulje, pa se koncentris o na horoskop. Kad tamo, kvrc, desilo se. Ljubav standardno, pos o odlicno, ali zdravlje zubobolja. I evo dos o Zejnil Karabegic kod mlade Dokturice da mu odradi ovaj jedan jedini zub, desni ocnjak, koji mu je ost o u glavi.

Bila je tu i neka stara nena. Nako na prvi pogled, cinilo se da nema nijednog zuba u glavi, ali izgleda da su joj krenuli izbijati novi, treci, pa je dosla da se posavjetuje. A htjela je jos i da vidi tu lijepu Dokturicu, pricalo se na selu da je glavita ko slika .

I ja…

Neka x-ta rakijica je vec odradila svoje, pa sam sve te price primo s nekakvom dozom optimizma i veselja. Nekako mi se svacija, pa i moja zubna nesreca ucinila manjom. Prvo je usao mali s mamom, pa nana, pa Zejnil, stari covo je u medjuvremenu odustao od cekanja, pa sam ja bio na redu poslije Zejnila. Zejnil je izasao sirokog osmijeha i pozlacenog ocnjaka. Izgledao je prezadovoljan. Iza poluotvorenih vrata culo se samo sluzbeno ali u neku ruku i ljubazno izvolite . Sestra pomocnica je prosla pored mene i zakljucala vrata. Izgleda da sam zadnja musterija, pomislih, i hrabro zakoracih u bjelinu jakog mentolnog mirisa.

Prepade me scena iz naucno-fantasticnih filmova.. Sredinom kadra preovladavala je svemirska stolica, u najmanju ruku prije Zejnila i mene tu je sjedio Kapetan nekog svemirskog broda iz 7. generacije. Okolo nekih milion lampi, busilica, vecih manjih, pneumatskih, svemirskih, sa tri miliona obrtaja u sekundi.. To ti je moglo probusiti mozak dok kazes cakija. Valja biti pravo strucan i siguran da bi vlado s tim paklenim masinama.. U tom trenutku iza nekakve polupregrade-poluzida pojavila se Dokturica. Ocito je prala ruke. Pokazala mi je rukom da sjedem na onu kapetansku stolicu.

Uvalio sam se u stolicu i tad se prvi put okrenula licem prema meni, valjda da me pita sta mi fali i zbog cega sam ovdje. Pih. Mahalske price su apsolutna sica. U tom trenutku nisam se mogao sjetiti rijeci kojom bi opiso Dokturicinu ljepotu. Jednostavno sam ostao bez rijeci, bez komentara. Nije me vise ni zub bolio. Ili mozda jeste, ali ja sam zaboravio i kako se zovem. Kad smo se fino propitali za zdravlje, skontali sta kome fali i to, pregledala me je strucno, rutinijerski.. Skuzila da ce sve da potraje i otpustila sestru da ide kuci.

Prihvatila se njakve male, malecke busilice naredila mi da zinem i polako se prihvatila posla.. U nemogucnosti da uradim bilo sto, poceo sam Dokturicu malkice skenirati i mjerkati. Izgledalo je kao da ispod bijelog mantila koji joj je dosezao do iznad koljena, ne nosi nista osim donjeg vesa.. Ili bar neku kosulju opasno dubokog dekoltea, kakve se jos samo u Holandiji prave a u ostalim zemljama Evropske Unije su vec odavno zabranjene, a pogotovu na radnom mjestu. U jednom trenutku se jako prignula na jednu stranu tako da sam mogo vidjeti njen grudnjak. Bijel, klasican, nekako cedan, ali opet zavodljiv. Hm, sta sve covjeku ne padne na pamet dok mu za to vrijeme zgodna teta pravi kamenolom u ustima.

Kad je borer pipnuo u zivac balon sa mislima se raspukao i ja sam nekako refleksno zamahno rukom i dohvatio se neceg tvrdog, ali ipak ugodnog na dodir. Polozaj mi nije dozvoljavao da pogledam sta to imam u ruci, ali je bilo ugodno i smirujuce. Dokturica se odlicno snasla u novonastaloj situaciji i nastavila da radi tamo gdje je stala. Ja sam bio zadovoljan ulovom i jos sam vise zinuo da ne bi Dokturicu ometo u obavljanju posla. Ne znam da li zbog zuba ili cega li, ali se vidjelo da i ona uziva u trenutnoj situaciji.

Ubrzo je zabetonirala moj otvoreni zub, pohvalila me kako sam bio odlican pacijent i naredila mi da dodjem poslije 2 sedmice. Tek tada sam mogao da vidim da sam u ruci cijelo vrijeme drzao drsku od stolice koja je bila perfektnog anatomskog oblika. Napravljena da ublazi bol svakog pacijenta. Nema sumnje, Doktorka je odlicno radila svoj posao. Vec sam se radovao ponovnoj posjeti.

Pogledaj i ovo

Kišna dova

Dan se bližio kraju i nije više bilo tako neizdrživo vruće, a dok smo se gurali među uskomešanim ženama nađosmo se ispred visokog nišana s velikim turbanom.

Spomenici NOB-a, putovanje kroz Bosnu i Hercegovinu – dan treci

Putovanje kroz Bosnu i Hercegovinu i posjeta spomenicima NOB-a iz Drugog svjetskog rata.

Komentariši