Tvrđava Gradina Srebrenik

Počitelj


Navigacija: < 1 2 3 4
Oznake:

Lokacija: Stari grad Počitelj, Mostar
Datum: Nedjelja 31. Juli 2005.
Avanturisti: Adisa, Kristina, Čupo, Saša i Kristijan
Vrijeme: Ljeto, sunčano
Objekt: Stari utvrđeni grad

Određeni dijelovi teksta preuzeti iz časopisa: Most.

- "Počitelj je cjelovit likovni biljeg ljudskog samoodržanja, on je stih izražen u kamenu."

Prirodni položaj Počitelja, jedinstven u ovom dijelu svijeta, davao mu je i određene namjene: društvene, istorijske i strateške. Postavljen amfiteatralno opasan i zaštićen odbrambenim bedemima, djeluje kao svijet za sebe. I danas, hodeći njegovim kaldrmisanim sokacima između tvrdih i visokih zidova, imate osjećaj sigurnosti. I stvarno je tako. Njegovi žitelji i vojnici komotno su se kretali bez bojazni da budu otkriveni i ugroženi. I sve je tu prošlost i sve je sadašnjost. Vojnike su zamijenili turisti, a žitelje umjetnici i ugostitelji.

Počitelj je jedinstvo kamena i zvuka, svjetlosti i vode. Izgrađen u tri posebna dijela, međusobno povezana i usklađena, predstavlja primjer funkcionalnosti urbanističkog smisla i ugođaja svakom oku. U donjem dijelu, iza gradskih utvrda sa kojih i sada pospano i simbolično zijevaju topovske cijevi, nalazio se poslovni centar - čaršija. Malo naviše, u drugom dijelu grada, nalazio se administrativni dio sa medresom (za koju se zna da je imala bogatu biblioteku) vrlo skladnih proporcija i ugodnih enterijera, a iznad toga u trećem dijelu grada nanizane su kuće kao stambeni dio. Gradska cjelina završava se gornjim dijelom vojno-strateškog karaktera sa dominantnim kulama. U stambenom dijelu nalazila se još jedna čaršija sa malim magazama i kafanicama.

U samom središtu Počitelja smještena je Šišman Ibrahim pašina džamija raskošna zbog svoje monumentalnosti i jednostavnosti. Pored munare stoji usamljeno drvo - ciparis. Donesen iz Libana u XV stoljeću ostade tu i saživi se sa sudbinom ljudi i događaja. Ispod džamijskih zidina kao znak bogatstva i moći stoji konak Gavran Kapetanovića, južno i malo naniže dominira sahat kula postavljena tako da je svakoj kući na očima. Od urbanih i gradskih značajnosti tu su još i hamam i han. Han (danas restauriran za potrebe ovog vremena) u to vrijeme je bio koncipiran nešto savremenije od ostalih i bio je u neku ruku prelaznog ugostiteljskog karaktera. U tadašnjim uslovima ljudi bi noćili u neposrednoj blizini konja. I ovaj počiteljski han bio je sličan, ali je mogao pružiti konak za manji broj trgovaca u posebnim odajama u takozvanom kafei-odžaku. Inače, u hanu je svaki putnik mogao da naloži sebi vatru zimi (na unutrašnjim zidovima napravljeni su kamini).

Kroz Počitelj prolaze dva puta, jedan kroz južnu a drugi kroz sjevernu kapiju. Oba ta puta sastaju se podno džamijskih zidina da bi se opet rastali i prošli kroz mahalu. Gradske kapije postavljene su pod određenim uglom da bi bile bezbjednije od topova.

Sav okrenut Neretvi, prirodi na njenoj zapadnoj strani, Počitelj je pružao svojim žiteljima i putnicima namjernicima osjećanje prave intimne sreće i užitka. Svaka kuća imala je pogled na čitav grad, na život na sve ono što se u njemu događalo. Svaki prozor upijao je svaki šum Neretve, svaki trak zalaska sunca. Skladno uklapanje velikih i malih kuća po vertikali i horizontali govori o humanoj želji graditelja da niko nikom ne smeta, da svako ima svoj dio prava na vidik.

Ostaju neobjašnjene gvozdene halke koje i danas postoje na vanjskim bedemima gornjeg dijela grada iznad visokih i nepristupačnih kamenih litica, sa sjeverne strane grada. Neki tvrde, kao jedna stara ali još vitalna žena iz Počiteljskog polja, da je tu bila visoka voda i da su se za halke vezale lađe. Druga priča govori o tome kako su te halke služile u vrijeme opsada sa jugoistoka, kao mogućnost spuštanja i penjanja pri snabdijevanju hranom iz polja.

Prvi put Počitelj se spominje 1444. godine. Narednih dvadesetak godina počinje se užurbano utvrđivati, a 1481. godine pada u ruke Turaka. Od druge polovine XVI stoljeća postaje važno strateško mjesto. Od XVIII stoljeća do 1835. godine u njemu je sjedište kapetanije. Danas je manje vise napusten. Likovna kolonija odrzava ga pomalo u zivotu, i poneki slučajni turist prolaznik.

Komentariši