Lokacija: Periferija Bijeljine, BiH
Datum: Nedjelja 19. Juni 2005.
Avanturisti: Kristijan
Vrijeme: Ljeto, vedro
Objekt: Restoran/Muzej
Globalizacija jaÄa, utapamo se u neku svjetsku monotoniju. Vidjeti prave bosanske sadržaje, objekte i predmete u okolini je jako teÅ¡ko. Imamo hiljade kafana, hiljade restorana, a sve na isti kalup. Neonske lampe u boji, glasna džigera, ista pržena hrana i strana piva. Kopiramo zapad, pomalo i istok, svoje zaboravljamo. Globalizacija, univerzalizam. Muzeje zaobilazimo besprijekorno, oni propadaju. Simbioza?
Ideja izgradnje Etno sela je doista jedinstvena ideja. Malo seoce, 5-6 starinskih kuÄa, dosta propratnih objekata za obilazak: vodenice, mlinovi, Å¡tale, mljekarnici, crkva, bunar. Dosta izloženih starinskih predmeta. Poneka maÅ¡ina iz tog doba puÅ¡tena u rad. Voda pokreÄe kolo, život i aktivnosti. Manje životinje protrÄe kraj vas, veÄe zanjiÅ¡te. Drvo, ljulja za djecu i miris trave. Sve to da bi se privukli turisti, da popiju kafu za marku ili da ruÄaju u restoranu koji je u sklopu kompleksa. Gosti su iz gradova, sa betona. Gosti su željni uspomena, željni da se podsjete, da uporede. A možda i poneki stranac tu luta, gleda neÅ¡to naÅ¡e, neÅ¡to autentiÄno.
Parcela je oko 50 sa 100 metara, na putu iz Bijeljine prema Srbiji. Pola kompleksa je zavrÅ¡eno pola u izgradnji. Pravi se novo jezero, novo brdo. IzgraÄeni dio je brižljivo oÄiÅ¡Äen, brižljivo složen. Ugostitelji su u tradicionalnim noÅ¡njama. Jela su iskonsko moderna, po želji. Cijene normalne, na prvi pogled Äudno jeftine. Za svakog po neÅ¡to: ljubitelji starina su na svome, ljubitelji tiÅ¡ine su kraj jezera, djeca na toboganima, ponijima i ljuljama, penzioneri na klupama. Voda Å¡uÅ¡ka sa svih strana.
Koliko se nas sjeÄa davno prevaziÄene tehnologije kao Å¡to je: Å iÅ¡, Jaram, Jaslice, Pletena džaka, Sepet, Kantar, Ular, Å argija, Pegla na žar, Drveni toÄak, Gusle, Fenjer, Kazan bez hladnjaka, Sinija, Sanduk, … Ko je zadnji put bio u vodenici, vadio vodu iz bunara sa Äekrkom, mirisao sir iz mljekarnika, ukrao voÄe iz suÅ¡are, spremio odjeÄu u sanduk. Drvene kuÄe sa zemljanim podovima, fenjeri za osvjetljenje i ognjiÅ¡te na sred sobe nama je nezamislivo mjesto za život. Pitajte oÄeve i djedove, oni su vjerovatno živjeli u to doba, predindustrijsko. Prije 50 i viÅ¡e godina. Oni i danas znaju nabrojati sve predmete sa slika i objasniti kako se koriste.
Prije 50-60 godina se ogledalo smatralo najveÄim bogastvom. Danas, laptop, internet i Mars nam nisu ni daleko ni nedostupni. Tako i treba. Ali treba nekad i vratiti se nazad, makar na dan, i vidjeti gdje smo nekad bili, kako se živjelo, kako unapreÄivalo. Mrsko nam je maksuz u muzej iÄi, ali u restoran-muzej, tu vas sigurno mogu namamiti. ð