Karinsko more

Navigacija: < 1 2 3 >
Oznake: Priroda je kamenje poredala u neke blokove koji mogu posluziti kao klupe. Plaza Kamarisa, fina pjescana, plitka sa dosta hlada koje prave kamarisi. Plaza Kamarisa. Plaza sa sljunkovitim dnom. Prirodne kamene skulpture. Specijalna vrsta kamena koji je nastao spajanjem malih kamencica. Kao prirodni beton. Najtvrdji je. Zabice na moru. Plocastog kamenja ne nedostaje. Gromada prirodnog "betona". Kamen nastao spajanjem malih oblih kamencica. Ovako to izgleda iz bliza. Kazu da se samo specijalnim masinama moze prerezati. Jos jedna plaza sa kamarisima. Kamen koji je obrastao sa bezborj dagnji, skoljki. Na ovom poluotoku je bilo staro Ilirsko naselje. Gromade kamenja su ostaci njihovih kuca. I ove gromade su bivse kuce. Poluotok sa morem na ivici. Na obalama uspjevaju samo rijetke biljke koje podnose visoke koncentracije soli. Obala.

Lokacija: Pridraga, Hrvatska
Datum: Dan 29. Septembar 2003.
Avanturisti: Tina, Zeljko i Kristijan
Vrijeme: Oblacno, pred kisu, kisno
Objekt: More

Malo je poznato da Hrvatska lezi na 3 mora: Jadranskom, Novigradskom i Karinskom. Ova zadnja dva su malo poznata. Iako lice na velike zaljeve nose status mora, na geografskim kartama su tako oznacena i bas se tako i zovu: Karinsko more i Novigradsko more.

Nalaze se u poledjini Zadra. Maslenicki kanal spaja Jadransko i Novigradsko more. Kanal Vozarica spaja Novigradsko i Karinsko more. Kanali su zanimljivi samo po sebi, kao da je neko odvalio pola planine da bi se more probilo sa mjesta na mjesto. Tome je vjerovatno pridonijela rijeka Zrmanja, koja se uliva u Novigradsko more. Rijeka je velika, plovna je jedno 15-20km uzvodno i sa sobom nosi dosta vode. Kanali su uski i duboki i jako je strujanje mora. Cijelo more mora da se “prelije” za vrijeme oseke i plime kroz te kanale.

Mora su tu jako cista, nema industije oko njih i turista je malo. To je vjerovatno jedino mjesto na Jadranu gdje zive skoljke dagnje u prirodnim kolonijama. Dagnje mogu uspjeti samo gdje je more cisto i gdje ima dotok slatkih voda.

Karinsko more je relativno maleno. Samo tri mjesta se nalaze na njegovim obalama: Karin, Pridraga i Krusevo. Iz Pridrage sam ja rodom tj. moja mama. More je sacuvano od nagle urbanizacije, vjerovatno jer je prohujali rat zaustavio neke procese. Njegove obale nisu zalivene u beton, nije dovezen vjestacki pijesak i nije ogradjeno. Ima svoju prirodnu formu, svoje pjescane plaze, svoje prirodno polocane plaze, sljunkovite plaze i muljovite plaze. Za svakoga ima plaza po izboru i sve su prirodne. Plaza ima bezbroj, one velike u blizini naselja za ljude koji vole guzvu, a i mnostvo malih izoliranih plazica za one koji vole da su sami.

Na moru se nalazi i Skolj, otok. Na njemu su uglavnom galebovi i sismisi. More ima dubljih mjesta, oko 9-10m ali i mnogo plitkih. Ako kit zadje u ove krajeve, a desavalo se, skoro nikad ne uspije se vratiti a da ne zaglavi. Kraj mora se nalazi nekoliko jakih izvora pitke slatke vode. Tu vodu lokalno stanovnistvo koristi od pamtivjeka i sa njih se pune sve cisterne. Na jednoj od obala se nalazi i dio sa muljovitim ljekovitim crnim blatom. Okolo su ogromne borove sume, kamarisi i plocane stijene.

Mjesto je od pamtivjeka bilo naseljeno. Tu su se mijenjali razni narodi, Iliri, Rimljani, Slaveni. Na obalama mora se jos uvjek nalaze ostaci starog Ilirskog naselja od prije 2-3 milenijuma. Neki dijelovi naselja su i pod vodom, temelji kuca su vidljivi roniocima. Sreca pa su kuce od kamena pravljene.

Slike su izvan sezone, turista nema vec mjesec dva. Inace je ovdje ljeti jako zivo, djeca, starci koji piju vino i igraju briskule, omladina, przena riba i sl. Slike su malo tamnije, sniljene su pred kisu i po kisi 🙂 A i snimljeno je samo oko 5% obale, ono sto je najblize naselju. Prave ljepote su malo dalje od ljudi.

Sve u svemu, predivno mjesto sacuvane prirode. Nadam se da ce lokalno stanovnistvo vidjeti da je Karinsko more privlacno turistima samo ako ostane kakvo jest, a ne da se obala betonira i ogradi kao na ostatku Jadrana.