U tajnom Titovom gradu u utrobi Biokova

BIOKOVO – Zamislite gradić što ima vlastite izvore električne energije generatore i goleme zalihe nafte kanalizaciju vodovod izvore pitke vode komunikaciju s ostatkom svijeta radiovezama bolnicu laboratorije čisti zrak… Ipak taj se gradić razlikuje os svih na svijetu po tome što nema svojih stanovnika i prirodne sunčeve svjetlosti Može li biti sablasnijeg mjesta? Takvi su gradovi tame izgrađeni na više podzemnih lokacija u bivšoj državi U stalnom strahu da će biti napadnuti s istoka ili sa zapada komunističke su vlasti sagradile više podzemnih gradova-skloništa za diktatora Tita i njegovu vojnu i političku elitu

Tunel vodi u podzemni grad

Svi koji su prije Domovinskog rata prolazili cestom od Šestanovca prema moru mogli su vidjeti „bezazlenu“ rampu na puteljku što se odvaja kroz borovu šumu na izlasku iz podbiokovskog mjesta Zadvarja Znakovi zabrane pristupa i fotografiranja davali su naslutiti nešto o čemu se tada nije govorilo glasno nešto nevidljivo ali zabranjeno Tek nekoliko stotina metara od rampe u montažnoj drvenoj karauli smjenjivale su se generacije vojnika koji su čuvali bodljikavom žicom ogađen biokovski krš na kojemu naizgled nije bilo ničega osim male kućice u koju bi povremeno navratio neki oficir jugoslavenske vojske s pratnjom

Postrojenje su dobro očuvana

Nekad misteriozna i čuvana kućica sada otvori ponekad svoja vrata izviđačima i planinarima koji se spremaju osvojiti vrhove Biokova Jedna obična vrata na kraju hodnika male kućice nalik onima što vode u ostavu otkrivaju desetljećima čuvanu tajnu Bijelo obojena vrata vode u tamu podzemlja u jezivu stvarnost strašniju od podzemnih mjesta iz antičke mitologije

Divljenje graditeljskom umijeću i neznanim projektantima podzemnog grada u utrobi planine brzo nestaje Potiskuje ga pomisao na tisuće tragičnih sudbina bezimenih ljudi-krtica opremljenih samo vlastitim rukama i primitivnim oruđima za kopanje

Ovo je trebala biti Maršalova radna soba

Nužno se čovjek zapita tko je to radio? Zašto je danas nemoguće pronaći ljude koji bi govorili o ovom bizarnom graditeljskom podvigu kao što mnogi udarnici svjedoče o ondašnjoj izgradnji željezničkih pruga? Mještani nam govore o dvojici živih ljudi koji su imali neke veze s izgradnjom biokovskog podzemlja: jedan je „prolupao“ i ne sjeća se ničega drugi je izgubio moć govora i izbjegava ljude

Tragati za graditeljima Titovih podzemnih skloništa znači tragati za onim muževima i sinovima čije su supruge i majke na pitanje gdje im je muž sin neodređeno odgovarale: „Odvelo ga i nije se vratio“ Ljudi čije je postojanje proglašeno prijetnjom za komunistički poredak izgrađivali su podzemne gradove da bi isti taj poredak imao sigurno sklonište za napada izmišljenih ili stvarnih neprijatelja Oni nikada nisu ugledali svijetlo na kraju tunela što su ga vlastitim rukama iskopali

U jednoj od prostorija Titovog grada danas se uzgajaju gljive

Tek što pođosmo betoniranim tunelom čekaju nas prva od šestorih teških atomskih vrata što zatvaraju ulaz i izlaz podzemnog grada Njihova namjena bila je pružiti sigurnost biranim stanovnicima „grada“ i u slučaju atomskog udara Duž tunela su besprijekorno postavljeni instalacijski kablovi i ventilacijske cijevi Prostorije s obje strane glavne „ulice“ povezane su sa središnjim prolazom plastičnim vratima i svaka ima svoje zračne vodove U otvorima iza rešetaka nema ventilatora Zrak dolazi kroz prokopane dovodne tunele Iza debelih betonskih zidova krije se mnoštvo takvih zračnih kanala pa utrobu planine zamišljamo kao švicarski sir

Tek kad prođosmo treća atomska vrata i skrenusmo iz glavnog tunela lijevo pa desno ravno pa opet lijevo dolazimo do prostorija u kojima su smješteni glavni i alternativni izvori energije golemi generatori s pričuvama nafte u betonskim spremnicima Na drugoj strani dublje pod vrhovima planine smješten je centar za vezu i soba u kojoj nikada nije boravio maršal zbog čije je sigurnosti sve to izgrađeno Na rubovima podzemnog grada kao u kakvoj zabiti nakon kraćega lutanja užim hodnicima i prolaza kroz niska vrata s metalnim rešetkama nasred betonskog poda dolazimo do otvora ispunjena vodom Savršeno čista i pitka voda snažnim crpkama doprema se iz podzemnog jezera Put do jezera ima svoj poseban ulaz u obližnjoj šumi kroz mali otvor zaštićen željeznim rešetkama i vodi kroz stotinjak metara dug i vlažan uski tunel

To je najniža točka u podzemnom gradu na kojoj je betonirano vodocrpilište i postavljene crpke za vodu što uredno funkcioniraju i danas Na tome mjestu u dubini zemlje ljudi bez prava na život sagradili su vodocrpilište kao izvor života za svoje krvnike

Grad pod zemljom ispod njega jezero iznad njega među stijenama gdje se gnijezde orlovi tajni izlaz za bijeg što otkriva da ni utroba planine nije pružala osjećaj sigurnosti „najvećem sinu naših naroda“

Vraćajući se gasimo svjetla Ostavljamo mrak nedavne prošlosti mrak iz kojega kao jedini život niču gljive što ih domišljati poduzetnik uzgaja u bivšem Titovu skloništu Zatvaramo vrata i bez imalo volje za razgledanjem prostorija u obnovljenoj kući strave sjećamo se mnoštva obespravljenih uznika čije su kosti zauvijek ostale u betonskim zidinama maršalova skloništa Kako se ne sjetiti onih koji su kroz ta vrata ušli a nikada nisu izašli ?

Pincom info