Kraljevski grad Srebrenik

Srednjovjekovni utvrđeni grad Srebrenik, poznat u narodu i kao Gradina, nalazi se u Sjeveroistočnoj Bosni, šest kilometara od današnjeg grada Srebrenika. Kamena građevina izrazitog arhitektonskog sklada nalazi se na dominantnoj koti u naselju Gornji Srebrenik. Grad je izuzetno očuvan i svjedoči o vrhunskoj zidarskoj tradiciji i arhitekturi, koja je grad ukomponirala u prostor, tako da je on na neobičan način sjedinjen sa okolinom, čineći jednu nezaboravnu sliku, kojoj se dive turisti iz svih dijelova svijeta. U srednjem vijeku je važio za najtvrđi grad u Bosni, kojega ukoliko osvojite, u rukama držite ključeve Bosne.

Stari grad Srebrenik, onakav kakvog ga danas vidimo, nosi obilježje strateškog objekta. Prvobitno je on mogao biti izgrađen kao feudalni zamak, no i tada je njegova primarna funkcija bila defanzivnog karaktera – on je trebao pružiti dovoljno siguran zaklon za svoga gospodara, jer je bio podignut u graničnom području između Bosne i Ugarske. Zbog toga je i morao mijenjati gospodare u igri snaga između ove dvije države. Kad bi ugarski kraljevi ojačali, oni su se rado dočepali grada Srebrenika, no i u Bosni se s vremena na vrijeme smoglo dovoljno snage da grad povrate matičnoj zemlji.

Nastao 1333. godine

U povijesnim izvorima po imenu Srbrnik, ovaj grad se prvi put spominje 15. februara 1333. godine. Dokumenti koji datiraju iz 15. stoljeća, sačuvali su i ime Srebrenik, dok se u latinskoj i talijanskoj transkripciji piše se Srebrenich, a u mađarskim srednjovjekovnim dokumentima kao Srebranich ili Zrebernek (1408. godine). U njemačkim historijskim izvorima iz 1718. godine ovaj grad se piše kao Srebrenick i Srebernik. Rekonstrukcija zidova izvršena je 1954/5. i 1975-78. godine.

Unutrašnjosti staroga grada Srebrenika prilaz je moguć samo sa jugoistočne strane i to preko drvenog mosta koji premošćuje prokop, nekada građen kako bi onemogućio konjanicima da jurišaju na kapije grada. Sa svih drugih strana strmine su također bile prepreka vojskama koje su ga pokušavale osvojiti, tako da je Srebrenik važio za teško osvojiv grad u srednjovjekovnoj Bosni i stoga je odabran za sjedište Kralja Bosne. Zbog izuzetne historijske važnosti stari grad Srebrenik je 2004. godine proglašen nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

U Srednjem vijeku u utvrđenim gradovima bili su smješteni vojni potencijali, dok je civilno stanovništvo bilo nastanjeno u tzv. podgrađu. To područje poznato je kao Podsrebrenik, koji je vremenom dobio ime Varoš i po njemu se dio ovoga grada i danas zove. U latinskim historijskim dokumentima o Srebreniku, često se govori o castelu, castru, opidiumu. Kao nahija Srebrenik, ovaj prostor se pominje u osmanskim pisanim dokumentima, a sredinom 16. stoljeća nahija je, sa sjedištem u utvrđenom gradu, obuhvatala: varoš grada Srebrenika, Begov konak, mahalu varoši Srebrenika, Srnicu, Špionicu, Babunoviće, Sladnu i Ježinac kao i “četiri naseljene mezre koje će kasnije prerasti u sela.

Srednjovjekovni nadgrobni spomenici – stećci, sačuvani su do danas u Srebreniku, i to na lokalitetima Mećava, gdje se nalaze četiri stećka u obliku sanduka, orijentirani u pravcu zapad-istok i pripadaju kasnom Srednjem vijeku. Na lokalitetu Metljika, u naselju Ćehaje, pronađen je usamljeni stećak u obliku sanduka.

Srebrio se u očima kraljice

Narodna predaja govori da je Srebrenik nastao kada su se u gradnji najljepšega grada natjecale tri kraljice. Prva je napravila grad u Sokolu, druga u Srebreniku, a treća u Gradu. Govoreći kakav je grad sagradila druga kraljica je kazala kako se on «sjaji kao srebro», te je on po tome i dobio ime Srebrenik. Iako su srednjovjekovni gradovi dobijali imena po rudničkim nalazištima, izvori govore da ovdje nikada nije postojao rudnik srebra, tako da je ova predaja prihvaćena kao objašnjenje geneologije toponima Srebrenik.

Današnji Srebrenik je u srednjem vijeku pripadao župi Usora. Grad Srebrenik se u historijskim izvorima spominje 15. februara 1333. godine i to u Povelji bosanskog bana Stjepana II Kotromanića, kojom ustupa Dubrovačkoj republici Rat, Ston, Prevlaku, ostrva oko Rata i svega što je između Prevlake i Lovišta, uz godišnji dohodak od 500 perpera. Povelja je pisana pod gradom Srebrenikom i sam njen tekst kao i diplomatičko određenje ukazuje da pripada evropskim srednjovjekovnim dokumentima. Bosanski ban Stjepan II Kotromanić u ovoj povelji, koja se često u trivijalnom govoru naziva Srebrenička povelja, naslovio se kao «gospodin Stefan, o milosti Božjoj ban Bosni, Usori, Soli i gospodin Humskoj zemlji».

Gradska utvrda Srebrenik u srednjem vijeku je bila strateški izuzetno važna tačka. Stoga je bila česta meta napada mađarske vojske predvođene kraljem Ludvikom I Velikim, koji je na Srebrenik kretao u nekoliko navrata kako bi uništio «heretike i patarene» koji su protiv kršćanstva. U 14. stoljeću Srebrenik je bio i prijestolnica srednjovjekovne Bosne kojom su vladali Kotromanići, utemeljivši njene najprostranije granice. Bosna se tada prostirala od Save na sjeveru, Zadra i Knina na zapadu i Herceg Novog na jugoistoku. Kralj Sigismund Luksemburški (1387-1437.) koji je naslijedio Ludvika I Velikog također predvodi brojne vojne pohode na Srebrenik i župu Usoru i u jednom od tih pohoda 1393. godine Srebrenik je pao u ruke Mađara. Sljedeći mađarski vojni pohod historijski izvori bilježe u junu 1404. godine a i njega je uspješno predvodio mađarski kralj Sigismund Luksemburški, koji zauzima Srebrenik po drugi put. Da bi oslabio vlast bosanskog kralja Stjepana Ostoje on je Srebrenik darovao 1408. godine, sa velikim dijelom župe Usora, srpskom despotu Stefanu Lazareviću. Ugarski kralj Matija Korvin u oktobru 1464. prodire sa vojskom u sjeveroistočnu Bosnu i zauzima Srebrenik. Od osvojenih krajeva formira Srebreničku banovinu, koju uređuje po strogim vojničkim principima. Za zapovjednika Banovine postavlja hrvatskog velikaša Nikolu Iločkog.

Najtvrđi bosanski grad tog vremena

Nakon propasti bosanske samostalne države značaj Srebrenika naglo je porastao. Ovdje je kralj Matijaš Korvin 1464. godine organizirao posebnu odbrambenu organizaciju protiv provala Turaka u Ugarsku, osnivajući takozvanu Srebreničku banovinu. Grad je bio dovoljno čvrst da se mnogo godina mogao oduprijeti napadima Turaka, ali je od ratnih pustošenja znatno stradavala okolina, naročito u doba kada su Turci zaposjeli veće dijelove donje Bosne i Drine, a Srebrenik se u obliku klina našao sa tri strane opkoljen protivnikom.

U ljeto, 1426. godine Turci u dva navrata prodiru u župu Usoru i tom prilikom opsjedaju i Srebrenik, ali ga ne uspijevaju osvojiti, tako da tu i dalje ostaju Mađari. Osmanlije su Bosnu osvojili 1463. godine, privremeno zauzevši i grad Srebrenik, ali su potpunu kontrolu nad ovim gradom preuzeli tek pola stoljeća kasnije. Postoje dvije historijske verzije: po prvoj Srebrenik je osvojen 1512. godine, zajedno sa Teočakom, dok je po drugoj verziji 1521. godine Feriz-beg, bosanski sandžak-beg zauzeo Srebrenik, Sokol i Tešanj. Postoji narodna predaja ­­­­o zauzimanju Srebrenika od strane Osmanlija. Kako je osmanlijska vojska bila brojčano nadmoćna, branitelji Srebrenika su u toku noći napustili grad, potkovavši konje naopako da bi prikrili tragove svog povlačenja. Zbog tragova kopita Osmanlije su mislili da je gradu stigla pomoć i dugo su oklijevali da ga pokušaju zauzeti. U neposrednoj blizini grada, ispod njegovih zidina, postoji staro groblje koje je u narodu ovog kraja poznato pod nazivom “Šehitluci” ili “Šehidsko groblje”, a vjeruje se da su tu sahranjivani turski vojnici koji su opsjedali i branili grad.
Kada je 1701. godine formirana Gradačačka kapetanija, u njen sastav ušao je i Srebrenik. Iz sačuvanih dokumenata poznato je da je 1756. godine na gradu Srebreniku bila posada od dvadeset vojnika, sa sedam topova, čiji je zapovjednik bio podložan gradačačkom kapetanu. To znači da je grad već tada, nakon rušenja u austrijsko-turskim okršajima, bio osposobljen kao utvrđenje. Jedan austrijski izvještaj iz Bosne, iz 1790. godine, spominje Srebrenik kao «stari zamak» (ein altes Schloss).

Bogatstvo ponude

Stari grad Srebrenik danas mami pažnju brojnih turista. Od 1977. godine u njemu se održava redovna godišnja kulturna manifestacija «Srebrenik – otvoreni grad umjetnosti». Tokom augusta i septembra u zidinama starog grada okupljaju se umjetnici iz cijele Bosne i Hercegovine i susjednih zemalja, organizirajući likovne kolonije, poetske radionice i književne večeri, te spletove tradicionalnih narodnih igara, uz bogat muzički program, praćen sazom i harmonikom.

Za turiste koji prolaze od sjevera Bosne prema jugu dolazak u Srebrenik je jednostavan i i spunjen zanimljivim sadržajima. Samo nekoliko minuta vožnje od magistralnog puta Orašje-Tuzla, dijeli vas od ovog čarobnog grada. Također, ako se vozite autocestom Zagreb-Beograd, nećete pogriješiti ukoliko u Županji skrenete prema graničnom prijelazu i nakon četrdesetak minuta vožnje dođete do Srebrenika. Ovdašnji Motel Park, Motel Orion na Ormanici, restoran Mehana sa izvornim bosanskim ambijentom i hranom, samo su neki od sadržaja koji će boravak u Srebreniku učiniti ugodnim i nezaboravnim. Nedostatak koji ćete zasigurno primjetiti jeste nedostatak ugostiteljskih sadržaja neposredno pored Gradine, te stalno prisutnih vodiča koji vam mogu ispričati priču koju nosi ovaj grad.

Treba podsjetiti da se pored Otvorenog grada umjetnosti, u Srebreniku svake godine tokom februara organiziraju Dani Povelje, a u junu likovna kolonija Majevica. Grad u kulturološkom pogledu kroz vrijeme je determinirala činjenica da se nalazi na prelazu iz ravničarskog, posavskog reljefa u brdovito-planinske predjele središnje Bosne. Stoga se ovdje može naći mješavina mentaliteta dva podneblja. Ukoliko kroz grad vozite prema Gračanici, za oko pola sata možete doći do starog grada Sokola, odnosno sjevernije do Kule Husein-kapetan Gradaščevića. Na jug, pola sata vožnje vas dijeli od grada Tuzla, kulturnog i ekonomskog središta Regije. U svakom slučaju, kraljevski grad Srebrenik je poseban izazvov za ljubitelje povijesti.

 

Fotografiju dana načinio je Svjetlan Bešić, slikar, fotograf i poduzetnik iz Srebrenika.

(vodic.ba)