Brdo Ratis

Ratiš je manja i niža planina koja se nalazi u području gdje se dodiruju sjeverna i sjeveroistočna Bosna U geografskom pogledu Ratiš je jedan planinsko-brdski greben koji se pruža u pravcu zapad-istok a u istočnom dijelu se povija ka jugoistoku Dugačak je oko 15 km širok prosječno 2-3 km a visok između 400 i 596 m Greben planine Ratiš je razvođe između doline rijeke Spreče ka jugu i jugozapadu i doline rijeke Velika Tinja ka sjeveru i sjeveroistoku Na zapadnom dijelu grebena je veće brdo Hotijelj ili Hotilj 518 m iznad Donje Orahovice središnji dio je najviši sa preko 500 m i najvišim vrhovima Ratiš ili Dovište 596 m i Mušino brdo 575 m a ka jugoistoku je nešto niži dio i završava uzvišenjima Vis 464 m iznad sela Tinja i Mramorskim brdom 407 m
Ovaj greben ka jugu i jugozapadu pada prvo strmim odsjekom a zatim postepeno dugačkim brdskim kosama u dolinu Spreče Zapadnu granicu mu čini dolina Orahovičke Rašljevske rijeke Na sjever i sjeveroistok pada strmim odsjekom i kraćim kosama u dolinu Velike Tinje i njene pritoke koja protiče kroz selo Seonu
Greben planine Ratiš se za susjedna viša područja veže sa dva blaga prevoja Ka sjeverozapadu preko nižeg područja između Gornje Orahovice i Gornjih Moranjaka 330 – 350 m prema području Bukve 500 m sjeveroistočno od Gračanice i dalje ka planini Trebavi Na krajnjem jugoistočnom dijelu greben se niskim prevojem Previla 350 – 370 m preko brdskog područja Obodnice veže za glavni greben planine Majevice Ratiš se i u sjeveroistočnom dijelu u području Orlove klisure na rijeci Tinji približava padinama Majevice
Na Ratišu se nalaze brojni izvori od kojih spominjemo samo neke: Omilina voda Babina voda Rakovac Krijesovac Grozničava voda Bijela voda Pirina voda Osmino korito Babića korito Memiševa voda Stublić
Pored toga što je razvođe dva velika sliva rijeke Spreče na jugu i Tinje i Save na sjeveru Ratiš je od davnina i granica historijsko-geografskih cjelina U srednjem vijeku planina Ratiš je na tromeđi župa Jasenica na sjeveroistoku Smoluća jugu i Sokol sjeverozapadu Ove župe pripadale su velikim oblastima Usora i Soli u okviru srednjovjekovne Bosanske države Kroz cijeli osmanski period Ratiš je ostao i dalje na tromeđi nahija Sokol Jasenica i Smoluća a koje su pripadale kadilucima Gračanica i Tuzla Tokom austrougarske uprave i između dva svjetska rata područje Ratiša je između kotareva a kasnije srezova Gračanica i Tuzla Od pedesetih godina 20 stoljeća pa sve do danas ponovo je na tromeđi tri susjedne općine: Gračanica Srebrenik i Lukavac Ove tri općine se od 1995 godine nalaze u okviru Tuzlanskog kantona Federacije Bosne i Hercegovine
Sa zapadne strane Ratiša nalaze se naselja općine Gračanica Rašljeva Donja Orahovica i Miričina sa sjeveroistočne strane naselja općine Srebrenik Seona Cage i Tinja a sa jugozapadne strane naselja općine Lukavac Berkovica Gnojnica Kruševica Dobošnica Gornja Smoluća ili kako se na starim kartama naziva – Murat Agić i Gornji Lukavac
Preciznije rečeno najviši vrh planine Ratiš koji narod najčešće naziva Dovište po drevnoj tradiciji održavanja dovi na njemu nalazi se na tromeđi starih srednjovjekovnih naselja Mirične sa Rašljevom Gnojnice sa Berkovicom i Seone sa Cagama
Danas je najlakši pristup vrhu Dovište iz pravca Dobošnice i sa magistralnog puta Tuzla-Lukavac-Gračanica-Doboj Sa navedenog magistralnog puta se u Dobošnici odvaja lokalni asfaltni put prema Ratišu u dužini od oko 8 km Poslije Kruševice put je makadamski i penje se na greben Ratiša u predjelu Sjedaljke oko 515 m kojim se proteže nekoliko kilometara sve do lokaliteta Dovište 596 m
Tradicija kultnog mjesta
Na lokalitetu Dovište kao najvišem vrhu planine Ratiš nailazimo na primjer spajanja odnosno sinkretizma dva vrlo česta kulta i običaja a to su kult vrhova i molitve za kišu Oni potiču još od predslavenskih vremena prenose se preko slavenskih paganskih običaja bogumilskih vjerovanja sve do običaja i vjerovanja u islamu Riječ je dakle o kontinuitetu jednog kultnog mjesta koji možemo pratiti kroz razne kulturno-civilizacijske periode od najstarijih pa sve do najnovijeg vremena
Kult vrhova jedan je od najčešćih u mnogim drevnim kulturama i vjerovanjima Tu su često povezani kultovi sunca gromova i kiše Ovi kultovi a naročito kult vrhova posvećenih bogu sunca imaju svoju genezu i u našim krajevima Takvi kultovi su postojali u raznim oblicima još u ranom srednjem vijeku prije primanja kršćanstva od strane Slavena Njihovi sljedbenici poštovali su boga sunca i posjećivali istaknute planinske vrhove posvećene tom kultu Na to upućuju brojni nazivi planina ili brda sa osnovom treb ili trijebiti što u staroslavenskom znači čistiti Takve su planine Trebava Trebević brdo Trebče kod Tešnja I planina Konjuh je dobila ime po drevnom kultu vrhova i njen vrh zove se Dovište Staroslavenski bog sunca ili Svetovid u kršćanstvu se zamjenjuje svetim Vidom ili svetim Ilijom pa odatle brojni vrhovi sa njihovim imenima npr brdo Ilinčica kod Tuzle selo Vida na sjevernim obroncima Trebave
Za kult vrhova i boga sunca vezane su i razne ritualne igre Od toga potiče i toponim Igrište na brdu Hotijelj koji je sastavni dio planine Ratiš kao i toponim Igralište na Trebavi Staroslavenski bog groma Perun i vjerovanje u njega ostavilo je traga u nazivu izvora na planini Ozren koji se zove Perun Mnogi planinski vrhovi i brda u svom korijenu imaju naziv zvijezda što je kao što se zna narodni izraz za sunce brdo Zvijezda iznad Malešića zemljište Podzvizd na padinama Monja lokalitet Zvijezda u Sladnoj na kojem se nalazi kultno mjesto Rahin mezar Iznad sela Priluk postoji brdo po imenu Sunčevo brdo Na vrhovima planina i brda u stara vremena priređivali su se tradicionalni narodni teferiči što u ovom kraju potvrđuje i toponim Teferičište na brdu Hotijelj
Bogumili kao pripadnici bosanske crkve u svojoj tradiciji naslijedili su poštivanje vrhova sunca i molitvi za kišu Oni su na mnogim vrhovima u ovom dijelu Bosne održavali svoje molitve i vjerske obrede Prelaskom na islam na tim mjestima održava ju se molitve po islamskom obredu tj dove Takva mjesta i danas prepoznajemo pod nazivom dovišta Jako su brojna u dolinama rijeka Spreče i Velike Tinje kao i na obroncima planina Majevica Trebava i Ratiš
Dovišta su mjesta gdje Bošnjaci muslimani od najstarijih vremena obavljaju molitve-dove najčešće za kišu Dove se obavljaju uglavnom utorkom iza Jurijeva 6 maj po novom kalendaru do Aliđuna 2 august po novom kalendaru ali ponekad i ponedjeljkom Obično se priređuju na istaknutim vrhovima ali ima ih koje se obavljaju i pored rijeka pa čak i na nekropolama sa stećcima
U okolini Ratiša dove su se koliko je poznato obavljale na više lokaliteta Jedno dovište nalazi se na istočnim padinama brda Hotijelj mahala Kulići iznad Donje Orahovice svega nekoliko km od Dovišta na Ratišu U blizini su i lokaliteti Igrište Teferičište i Perinovac U selu Brničani 6 – 7 km sjeverno od Ratiša nalazi se staro Dovište Jedno staro Dovište je i na brdu Hurije pored Gračanice jedno se nalazi na brdu Tirilovac iznad Puračića… Brojna su dovišta po vrhovima i brdima Majevice Trebave i doline rijeke Spreče Poznata su i dovišta na rijeci Spreči npr ispod Gračanice i rijeci velika Tinja u Srebreniku na mjestu Kiseljaci
Za planinu Ratiš i njenu bližu okolinu vezane su i brojne starine naročito iz srednjeg vijeka i turskog perioda
Grebenom te planine od davnina vodi najvažnija putna komunikacija dolinom Spreče Radi se o starom srednjovjekovnom i kasnijem turskom karavanskom putu koji je iz grada Gračanice pravcem zapad – istok išao sjevernim razvođem doline Spreče ka Donjoj i Gornjoj Tuzli Na njemu je poviše Tinje bio nekakav stari Konak Njega je presijecao put jug – sjever koji je polazio iz srednje Bosne i vodio preko Ozrena i gaza na Spreči kod Porječine a zatom poljem ispod Gnojnice pored vode Kraljica potoka i brda Varda lat : quarda-stražarnica kroz mahalu Hanići preko Ratiša u Seonu zatim na Dedino brdo i selo Rapatnicu a onda dolinom Tinje izlazio u Posavinu Na taj stari put se na Sjedaljki priključivao put od Spreče kroz Dobošnicu i Kruševicu
U srednjem vijeku oko Ratiša su postojala brojna naselja među kojima i nekoliko većih: Orahovica u župi Sokol zatim Miričina Gnojnica Kruševica Dobošnica Gornja Srednja i Donja Smoluća i Gornji Lukavac u župi Smoluća te Moranjci Seona i Tinja u župi Jasenica Samo u Miričini mogu se naći brojni toponimi koji podsjećaju na srednji vijek: Mirčinova strana Marinovac Crkvina Djedova njiva Mihajlovac Ulice Vignjišta Kovačnice U Moranjcima je brežuljak Gradina sa starim muslimanskim grebljem i voda Kraljica U bližoj okolini Ratiša je vrlo čest i zanimljiv toponim Kapak Radi se uglavnom o starim muslimanskim grebljima Toponimi Kapak se nalaze u sljedećim naseljima: Seona Gornja Miričina Moranjci Gornja Orahovica itd Možda ovaj toponim podsjeća na staroslavenski vjerski termin k6p
Nekropole sa stećcima i česti toponimi pod nazivom mramorje potvrđuju značajno prisustvu bogumila na ovim prostorima Na to podsjeća i naziv za selo Babunovići jer je poznato da je jedan od narodnih naziva za njih bio babuni Na južnim padinama Ratiša između Miričine i Berkovice spominje se lokalitet sa stećcima Nekoliko toponima upućuje i na moguće postojanje crkava pripadnika bosanske crkve – bogumila pošto ima mišljenja da su oni imali neke vrste bogomolja Pored Crkvine u Miričini odmah na zapadnim padinama Ratiša postoje lokaliteti Crkvina između Moranjaka i Falešića sjeverno od Lukavca kao i brdo Krst u Gnojnici Smatra se da na moguće priore čelnike samostana Bogumila podsjećaju nazivi zemljišta Priore u Sladnoj i Kugama
Neki od prethodno navedenih toponima mogu poticati i od katoličkih bogomolja jer je poznato da su iza 1450 godine Bogumili silom pod pritiskom Ugarske prelazili na katoličanstvo Osim toga u nekim dokumentima s početka 17 stoljeća u Miričini se spominje i jedna katolička župa vjerovatno sa manjom crkvom
Dolaskom Turaka oko 1520 godine stanovništvo ovog područja kao i u drugim krajevima Bosne i Hercegovine masovno prelazi na islam O tome govore i podaci iz turskih popisnih deftera iz 16 i početka 17 stoljeća Tokom turske uprave nastaju i najstarije džamije u okolini Ratiša Tako krajem turske uprave džamije postoje u sljedećim selima: Orahovici dvije Miričini Gnojnici Dobošnici Čekanićima Donjim Moranjcima Rapatnici i Tinji
Prema narodnoj tradiciji na najvišem vrhu planine Ratiš od najstarijih vremena nalazi se jedno od najznačajnijih dovišta u sjevernoj i sjeveroistočnoj Bosni Takvo jedno predanje o predturskoj starosti održavanja dovi na Ratišu je zabilježeno u narodnoj tradiciji stanovnika Seone Prema navevedenom predanju autohtono bošnjačko stanovništvo je po primanju islama zadržalo stari običaj činenja dove na vrhu obližnjeg brda Ratiš Po tom nadaleko poznatom dovištu i taj lokalitet dobio je naziv Dovište kako je i označen na svim austrougarskim i novijim geografskim i topografskim kartama kao i katastarskim planovima
Na Dovištu na planini Ratiš od davnina narod se u velikom broju okupljao svakog ponedjeljka počev od Jurijeva 6 maja po novom a 23 aprila po starom kalendaru koji je bio u narodnoj upotrebi prije austrougarske uprave To okupljanje se kako rekosmo ponavljalo svakog ponedjeljka sve do Aliđuna 2 augusta odnosno 20 jula Ta dva datuma i jesu predstavljala najvažnije dane tradicionalnog narodnog kalendara Na Jurijev je počinjala ljetna polovina godine dok je Aliđun označavao sredinu ljeta

Pored učenja dova na Ratišu bi se tih dana održavali i vazovi – poučna vjerska predavanja koje su uz prisustvo «mnogo svijeta» držali poznati vaizi iz okoline ali i iz udaljenijih krajeva Prema nekim saznanjima na Dovištu bi se postavljao i ćurs odakle bi se vaizi i predavači obraćali prisutnima Poznato je da je na ovu veliku vjersku manifestaciju je dolazila ulema iz Gračanice i Tuzle dva najbliža vjerska i kulturna središta A na dove su dolazili ljudi i iz udaljenijih krajeva
Ova poznata vjerska manifestacija redovno se održavala sve do iza Drugog svjetskog rata Posljednjih godina od kraja osamdesetih godina 20 stoljeća dove na Ratišu se obnavljaju i sve su masovnije posjećene Svake godine tu se u velikom broju okuplja stanovništvo s područja općina Gračanica Srebrenik i Lukavac na čijoj se tromeđi Dovište i nalazi
U odnosu na slične vjerske manifestacije u Bosni i Hercegovini dovište na Ratišu ima i svoje dvije specifičnosti Prva je što ga po tradiciji posjećuju muškarci a druga što se dove na Ratišu obavljaju ponedjeljkom a ne kao na drugim dovištima utorkom Po tome se dovište na Ratišu može uporediti samo sa čuvenom Ajvatovicom
Izgleda da na lokalitetu Dovište ima i jedan stariji mezar a prije par decenija su lokalni stanovnici postavili i neki spomenik na tom mjestu ali ga je velika kiša odmah “odnijela”
U posljednje vrijeme su pored oživljavanja tradicije dova na lokalitetu Dovište izvedeni i neki infrastrukturni radovi pristupni putevi ograđen je prostor za molitvu izgrađena veća nastrešnica ćurs itd da bi se obezbijedili bolji uslovi za održavanje ove vjerske manifestacije Čak je postavljena tabla sa natpisom o dovištu i navedena cifra od 700 godina tradicije održavanja dovi-molitvi na Ratišu
Zaključak
Kao što se može zaključiti kultno mjesto Dovište na vrhu planine Ratiš ima vrlo dugu tradiciju Ta tradicija potiče iz vremena predslavenskih kultova vrhova i sunca nekoliko milenijuma Kroz paganski ranoslavenski period i doba Bosanske crkve i Bogumila ona traje kao molitvište za boga sunca groma i molitvi za kišu Dolaskom islama ovo kultno mjesto poprima sinkretičke elemente – spajanje ranijih vjerovanja sa onim u islamu tako da do najnovijeg vremena možemo pratiti kontinuitet ovog značajnog dovišta-molitvišta u širim bosanskim prostorima
Posljednjih godina osjeća se snažno oživljavanje ove duge tradicije naročito kod bošnjačko-muslimanskog stanovništva općina Gračanica Srebrenik i Lukavac na čijoj se tromeđi i nalazi vrh Dovište na planini Ratiš U drugoj polovini proljeća i prvoj polovini ljeta svake godine ovaj lokalitet je centar masovnih posjeta i održavanja značajne vjerske manifestacije
Kako u posljednje vrijeme evidentno raste interes za posjete vjerskim skupovima takav interes je u porastu i za ovaj lokalitet Navodimo primjere Ajvatovice kod Prusca Brateljevićke pećine kod Kladnja i poznatih dovišta u Karićima kod Vareša ili Lastavici kod Zenice
Poznato je da vjerski i kulturni turizam predstavlja značajan vid turizma u svijetu On povlači za sobom razvoj i drugih privrednih djelatnosti razne usluge trgovina promet ugostiteljstvo Organizovani i planski usmjereni razvoj područja vjerskog i kulturnog turizma pozitivno utiče i na razvoj lokalne infrastrukture i svakog drugog razvoja lokalne zajednice
Zbog toga valorizacija duge tradicije vjerske manifestacije na Ratišu i tendencija omasovljenja i povećanja interesa za nju otvara neka dugoročna pitanja u vezi sa usmjeravanjem ukupnog izgleda i profila te manifestacije i navedenog prostora u budućnosti To podrazumijeva osmišljene i planski usmjerene aktivnosti općina Lukavac Srebrenik i Gračanica kao i odgovarajućih društvenih organizacija i vjerskih zajednica kako na planu vjersko-kulturnih aktivnosti afirmacija bošnjačke kulturne tradicije i folklora tako i na planu razvoja svakovrsne infrastrukture a sve u funkciji kvalitetnog razvoja vjersko-kulturnog turizma Spominjemo samo neka pitanja koja treba kvalitetno riješiti: program vjerskih sadržaja program kulturnih zabavnih eventualno i sportskih sadržaja prostor obuhvata i funkcionalni izgled dovišta-molitvišta uređenja prostora u okolini pristupni putevi od Dobošnice Seone Miričine-Rašljeve Gnojnice vodosnabdijevanje i komunalna higijena i drugi potrebni objekti

medzlissrebrenik com