Srebrenik.NETwork Iz ljubavi prema rodnom gradu i s nadom u bolje sutra
Naselje Golubić ima bogatu historiju i kulturu koja datira još od vremena Japoda i Rimljana. Selo je podijeljeno na dva podjednaka dijela. Dio prema Bihaću koji je nastanjen Hrvatima katolicima i dio prema naselju Ripač koji je nastanjen Bošnjacima muslimanima.
Ova dva naroda tradicionalno žive u slozi i harmoniji, a historija nikada nije zabilježila niti jedan primjer mržnje i sukoba.
Mjesna zajednica Golubić danas ima oko 900 stanovnika. Od toga su većina Bošnjaci. Hrvata ima 200-ak. U hrvatskom dijelu sela 16 kuća je praznih, jer su stanovnici hrvatske nacionalnosti otišli u potragu za boljim životom.
Prema riječima Samira Derviševića, predsjednika Mjesne zajednice Golubić, razlog zbog čega Hrvata danas ima upola manje nego što ih je u ovom naselju bilo tokom ‘70-ih i ‘80-ih godina, jesu migracije koje su počele tokom rata i nastavile se poslije ratnih događanja.
“Dosta Hrvata je odselilo iz Golubića. Ima ih u Hrvatskoj gdje su otišli studirati, a zatim zasnovali porodice i tamo ostali živjeti. Neki su otišli u druge zemlje Evropske unije, ali uglavnom to su razlozi zbog čega ih danas ima duplo manje nego prije”, kaže Dervišević.
U Golubiću su se nekada Hrvati i Bošnjaci razlikovali po mnogo čemu, kaže Luka Grgić, a vjerska podjela je bila najistaknutija. Tako se među Hrvatima ovdje ustalio običaj tetoviranja križeva po rukama djevojčica, kako bi se razlikovale od bošnjačkih djevojaka i tako sačuvale od udaje za Bošnjake.
Bilo je to vrijeme izraženih vjerskih podjela, kaže Luka, ali su te podjele nestale poslje onog rata i otpočelo je doba suživota koje nisu mogli narušiti ni krvavi sukobi između Hrvata i Bošnjaka u Bosni i Hercegovini.
“Te su se tetovaže, koliko se sjećam, radile medom u koji je nešto dodavano. Ne sjećam se šta tačno. I bockalo se, a zatim unosilo pod kožu. Mi smo poslje Drugog svjetskog rata postali daleko bliži jedni drugima. Malo je taj vjerski fanatizam počeo da splašnjava”, prisjeća se Luka djetinjstva u nekada omladinom ispunjenom Golubiću.
Mnogo je primjera suživota u Golubiću, a jedan od svijetlijih je onaj između kumova Nermina Memagića i Nikole Findrika koji se bave poljoprivredom i međusobno sarađuju i potpomažu otkako su se vratili na ratom porušena ognjišta.
“Naše odnose nije ni rat mogao pokvariti i što je bila veća mržnja tamo negdje u nekim dijelovima Bosne i Hercegovine, naša ljubav i poštovanje su bili sve jači. Bio sam član vijeća roditelja i nikada se nije desio slučaj da su se djeca posvađala zbog nacije i vjere. I kada se desi svađa među djecom to nema nikakve veze s tim”, ističe Memagić.
Izvor: Al Jazeera Balkans
The post U ovom bosanskom selu Bošnjaci i Hrvati ne znaju za mržnju: Pročitajte zašto… appeared first on Kameleon M&M.
U Tuzlanskom naselju Slavinovići u nedjelju u popodnevnim satima, automobil je završio u koritu rijeke Jale. Kako nezvanično saznaje Faktor.ba, neoprezna vozačica ostavila je automobil u brzini te je on završio u koritu rijeke. U ovoj nesreći nije bilo povrijeđenih, a na automobilu je pričinjena materijalna šteta. U ljetnom periodu vodostaj Jale je veoma nizak, […]
Anela Arifi po završetku srednjoškolskog obrazovanja u Tuzli, odlučuje napraviti veliki korak za jednu mladu osobu, napustiti svoj topli dom i započeti život na drugom kontinentu. Njeno znanje, talenat su nagradili i prepoznali na “Google Science Fair” naučnoj Olimpijadi gdje je proglašena jednom od najperspektivnijih naučnica u svijetu, mlađih od 18 godina. Govornica je bila […]