|
|
 |
Dragi posjetioci!
Sadrzajem stranica ne zelimo nikoga uvrijediti ili uciti pameti. One su tu da bi Vas zabavile i informisale. Zelja nam je da provedete prijatne i ugodne trenutke u druzenju sa nama.
Nadamo se da cemo ispuniti Vasa ocekivanja! |
|
 |
POČITELJ |
 |
 |
 |
|
|
|
|
Lokacija: Stari grad Počitelj, Mostar
Datum: Nedjelja 31. Juli 2005.
Avanturisti: Adisa, Kristina, Čupo, Saa i Kristijan
Vrijeme: Ljeto, sunčano
Objekt: Stari utvrđeni grad
Određeni dijelovi teksta preuzeti iz časopisa: Most.
- "Počitelj je cjelovit likovni biljeg ljudskog samoodranja, on je stih
izraen u kamenu."
Prirodni poloaj Počitelja, jedinstven u ovom dijelu svijeta, davao mu
je i određene namjene: drutvene, istorijske i strateke. Postavljen
amfiteatralno opasan i zatićen odbrambenim bedemima, djeluje kao svijet
za sebe. I danas, hodeći njegovim kaldrmisanim sokacima između tvrdih i
visokih zidova, imate osjećaj sigurnosti. I stvarno je tako. Njegovi
itelji i vojnici komotno su se kretali bez bojazni da budu otkriveni i
ugroeni. I sve je tu prolost i sve je sadanjost. Vojnike su
zamijenili turisti, a itelje umjetnici i ugostitelji.
Počitelj je jedinstvo kamena i zvuka, svjetlosti i vode. Izgrađen u tri
posebna dijela, međusobno povezana i usklađena, predstavlja primjer
funkcionalnosti urbanističkog smisla i ugođaja svakom oku. U donjem
dijelu, iza gradskih utvrda sa kojih i sada pospano i simbolično
zijevaju topovske cijevi, nalazio se poslovni centar - čarija. Malo
navie, u drugom dijelu grada, nalazio se administrativni dio sa
medresom (za koju se zna da je imala bogatu biblioteku) vrlo skladnih
proporcija i ugodnih enterijera, a iznad toga u trećem dijelu grada
nanizane su kuće kao stambeni dio. Gradska cjelina zavrava se gornjim
dijelom vojno-stratekog karaktera sa dominantnim kulama. U stambenom
dijelu nalazila se jo jedna čarija sa malim magazama i kafanicama.
U samom sreditu Počitelja smjetena je iman Ibrahim paina damija
raskona zbog svoje monumentalnosti i jednostavnosti. Pored munare stoji
usamljeno drvo - ciparis. Donesen iz Libana u XV stoljeću ostade tu i
saivi se sa sudbinom ljudi i događaja. Ispod damijskih zidina kao znak
bogatstva i moći stoji konak Gavran Kapetanovića, juno i malo nanie
dominira sahat kula postavljena tako da je svakoj kući na očima. Od
urbanih i gradskih značajnosti tu su jo i hamam i han. Han (danas
restauriran za potrebe ovog vremena) u to vrijeme je bio koncipiran
neto savremenije od ostalih i bio je u neku ruku prelaznog
ugostiteljskog karaktera. U tadanjim uslovima ljudi bi noćili u
neposrednoj blizini konja. I ovaj počiteljski han bio je sličan, ali je
mogao pruiti konak za manji broj trgovaca u posebnim odajama u
takozvanom kafei-odaku. Inače, u hanu je svaki putnik mogao da naloi
sebi vatru zimi (na unutranjim zidovima napravljeni su kamini).
Kroz Počitelj prolaze dva puta, jedan kroz junu a drugi kroz sjevernu
kapiju. Oba ta puta sastaju se podno damijskih zidina da bi se opet
rastali i proli kroz mahalu. Gradske kapije postavljene su pod
određenim uglom da bi bile bezbjednije od topova.
Sav okrenut Neretvi, prirodi na njenoj zapadnoj strani, Počitelj je
pruao svojim iteljima i putnicima namjernicima osjećanje prave intimne
sreće i uitka. Svaka kuća imala je pogled na čitav grad, na ivot na
sve ono to se u njemu događalo. Svaki prozor upijao je svaki um
Neretve, svaki trak zalaska sunca. Skladno uklapanje velikih i malih
kuća po vertikali i horizontali govori o humanoj elji graditelja da
niko nikom ne smeta, da svako ima svoj dio prava na vidik.
Ostaju neobjanjene gvozdene halke koje i danas postoje na vanjskim
bedemima gornjeg dijela grada iznad visokih i nepristupačnih kamenih
litica, sa sjeverne strane grada. Neki tvrde, kao jedna stara ali jo
vitalna ena iz Počiteljskog polja, da je tu bila visoka voda i da su se
za halke vezale lađe. Druga priča govori o tome kako su te halke sluile
u vrijeme opsada sa jugoistoka, kao mogućnost sputanja i penjanja pri
snabdijevanju hranom iz polja.
Prvi put Počitelj se spominje 1444. godine. Narednih dvadesetak godina
počinje se uurbano utvrđivati, a 1481. godine pada u ruke Turaka. Od
druge polovine XVI stoljeća postaje vano strateko mjesto. Od XVIII
stoljeća do 1835. godine u njemu je sjedite kapetanije. Danas je manje
vise napusten. Likovna kolonija odrzava ga pomalo u zivotu, i poneki
slučajni turist prolaznik.
Navigacija:
1
2
3
>
Slika u bazi: 56 |
|
STATISTIKA FORUMA
Registrovanih Älanova: 208 85944 poruka u 940 tema Online korisnika: 6 Najnoviji Älan: samrasabic |
|