Lokacija: ibenik, Hrvatska
Datum: Ponedjeljak 29. August 2005.
Avanturisti: Adisa i Kristijan
Vrijeme: Sunčan ljetni dan
Objekt: Utvrda grada ibenika
Većina teksta preuzeta sa stranice: sibenik.hr
ibenik je u istoriji poznat kao prvi grad koji su Stari Sloveni
(dananji Hrvati) izgradili na moru. Ostali gradovi, Pula, Zadar,
Trogor, Split su izgradile neke druge kulture.
Tvrđava sv. Mihovila je trenutno najstariji objekat koji egzistrira u
ibeniku. Nalazi se na stoastom brijegu, 70 metara nad morem.
Arheoloka istraivanja, koja su provedena u prostoru tvrđave, pokazala
su da se prije gradnje utvrde tu ivjelo u pretpovijesno (kasnobrončano
i eljezno) i antičko (kasna antika) doba a, dolaskom Hrvata na ove
prostore, i u ranosrednjovjekovnom razdoblju. Prvi povijesni izvor koji
govori o tvrđavi, a time i o gradu ibeniku, jest isprava koju je
hrvatski kralj Petar Kreimir IV., 25.12.1066. godine, izdao zadarskoj
opatici Čiki, čime joj potvrđuje samostanske zemlje i posjede. Temeljem
ove isprave, a i prema nekim arheolokim nalazima, znamo da je tu
postojao castrum, ali koliki i kakvoga oblika, ne znamo. Arhitektonski
razvitak utvrde usko je povezan s razvojem grada ibenika pod njezinim
padinama, osim s sjeveroistočne strane gdje nije dolo do urbanizacije.
Znamo da je utvrda doivjela niz preinaka i proirenja. Na alost, ne
postoje podaci o tomu kako je izgledala, osim nekoliko turih povijesnih
svjedočanstava.
Tvrđava i grad ibenik su sve do 1104. godine bili u rukama hrvatskih
dinasta, a neki ih i posjećuju. Od 1104. do 1412. godine nalaze se u
rukama hrvatsko-ugarskih kraljeva a, u tom vremenu nakratko, u rukama
Bizanta i Mletačke Republike. Mletački dud Ordelafo Faledri, 1116.
godine do temelja je poruio ibenik i njegove zidine. Od 1412. pa sve
do 1797. godine tvrđava i grad u rukama su Venecije. Tvrđava tada ima
vojnu posadu, a unutarnji raspored objekata prilagođen je vojnom
ustroju. Imala je i crkvicu posvećenu svetom Mihovilu. Ona se jedno
vrijeme, prema povijesnim vrelima, nalazila izvan zidina utvrde i to s
istočne strane, dok je kasnije sagrađena u utvrdi i nalazila se u
njezinom zapadnom dijelu. Unitena je kada je sredinom 17. stoljeća grom
udario u barutanu tvrđave i, uslijed eksplozije, čitava je zapadna
strana razorena. Sukladno napredovanju ratne tehnike, utvrda je
doivljavala niz preinaka; dok se top nije počeo koristiti u
osvajanjima, zidine su bile otprilike 80 cm debljine i bile su okomite.
Na gornjem dijelu u pravilu su imale krunite i strijelnice, odakle se
moglo braniti. Pojavom topa grade se debeli zidovi, kako bi se
spriječilo probijanje zidina, te ojačavaju oni dijelovi na kojima su
smjeteni topovi. Sustav gradskih obrambenih zidova i kula zavravao je
ili počinjao na tvrđavi. Dio zidina i kula uklonjen je oko 1870. godine.
Na samoj tvrđavi u cijelosti su sačuvane četiri kule te po jedna sa
sjeverne i jugoistočne strane, na koje su se naslanjale zidine. Vojne
posade u utvrdi bile su sve do 70-ih godina 20. stoljeća.
Tijekom II. svjetskog rata, zbog vojne posade koja je u njoj bila,
stacionirana tvrđava je bila na udaru savezničkih bombardera, osobito
krajem 1943. i 1944. godine, kada je bila i bombardirana. Tvrđava je
nekoliko puta poođena iza vrijeme ovog zadnjeg rata.
U tvrđavu se moe ući s dvije strane: istočne i zapadne. Na ulazu s
istočne strane nalazio se pokretni drveni most. Sa sjeverozapadne strane
nalazi se obrambeni zid koji se od tvrđave u duini preko 200 metara
sputa prema moru. Zavravao je s jednom kvadratičnom kulom kroz koju je
prolazio put za tadanje prigradsko naselje Crnicu. Gotovo na sredini
zida nalazi se prolaz, kojim se je ulazilo ili izlazilo iz grada u
pravcu sjevera, odnosno zapada. S jugozapadne strane, do mora je vodio
tzv. dvojni zid. Kroz njega se najlake moglo stići od tvrđave do mora.
Između zidova, u kamenu ivcu isklesane su stepenice a, na mjestima gdje
se javljala veća visinska razlika, postojale su drvene stepenice. Duina
zida je oko 100 metara. Na njemu su u zadnje vrijeme izvedeni
konzervatorsko-restauratorski radovi te su ponovno otvorena vrata, koja
su vodila do tvrđave. S june strane grada, od samostana sv. Frane pa
prema tvrđavi, protezao se najdui gradski obrambeni zid, koji je imao i
nekoliko kula. On je, na alost, gotovo u cijelosti poruen i to
najvećim dijelom oko 1870. godine. Sačuvan je samo jedan njegov manji
segment.
Podno tvrđave, s njezine istočne strane, sačuvana je kula na koju se on
vezivao. Kula je danas pretvorena u grobljanski prostor, a samo jedan
mali segment zida sačuvan je desetak metara podno nje. Od čitavog tog
obrambenog sustava, dijelovi zidina segmentarno su sačuvani u pojedinim
dijelovima grada. Primjerice, na mjestu gdje se je nalazio enski
samostan sv. Katarine sačuvan je dio zida s kruniem ili pak iznad trga
"Četiri bunara" sačuvan je dio zida i kula, koja je danas stambeni
objekt. Također, isto imamo i na predjelu Dobrić, gdje su sačuvana jedna
gradska vrata. Zid kneeve palače s morske strane zapravo je obrambeni
zid koji ima sačuvane dvije kule jednu kvadratičnu, drugu poligonalnu.
Mogućnost turističke valorizacije: Vrhunska. Zbog svog smjetaja i
dominantnosti nad čitavim starim dijelom grada i predivnim pogledom na
ibenske otoke, tvrđava sveti Mihovil jedan je od najznačajnijih i
turistički najatraktivnijih lokaliteta u ibensko-kninskoj upaniji.
Međutim, atraktivan poloaj ne prate odgovarajući turistički sadraji,
pa je tako uglavnom postala samo tranzitna postaja. Tek osmiljenim
sadrajima koji odgovaraju ambijentu (prostori u dvjema kulama i u
dvjema cisternama) ovaj će turistički punkt dobiti značaj, a samim tim
stvarati profit kojim bi se moglo dalje pristupiti konzervaciji i
istraivanju. Na alost, ne postoji niti jedna cjelovita publikacija u
kojoj bi se mogle naći obavijesti o kulturno-povijesnoj vrijednosti ovog
prostora.
Navigacija:
1
2
3
>
Slika u bazi: 47 |
