Srebrenik se u istoriji prvi put pominje godine 1333. Prvi pisani
dokument o postojanju ovog drevnog grada jeste povelja Stjepana II
Kotromanica kojom on, kao bosanski ban, Dubrovackoj republici ustupa
Ston i Rat - otvarajuci trgovinske puteve Dubrovnika sa Bosnom. U
to vrijeme Srebrenik je bio i prijestolnica srednjevjekovne Bosne
kojom su vladali Kotromanici, utemeljivsi njene najprostranije granice.
Bosna se tada prostirala od Save na sjeveru, Zadra i Knina na zapadu
i Herceg Novog na jugoistoku.
Ugarski kralj Matija Korvin u oktobru 1464 prodire sa vojskom u sjeveroistocnu
Bosnu i zauzima Srebrenik. Od osvojenih krajeva formira Srebrenicku
banovinu, koju uredjuje po strogim vojnickim principima. Za zapovjednika
Banovine postavlja hrvatskog velikasa Nikolu Ilockog.
O zauzimanju Srebrenika od strane Turaka postoje dvije istorijske
verzije: po prvoj Srebrenik je osvojen 1512.godine, zajedno sa Teocakom.
Druga je verzija da je 1521 bosanski sandzakbeg Feriz-beg zauzeo Srebrenik,
Sokol i Tesanj. Interesantno je narodno predanje o zauzimanju Srebrenika
od strane Turaka. Kako je turska vojska bila brojcano nadmocna, branitelji
Srebrenika su u toku noci napustili grad, potkovavsi konje naopako
da bi prikrili tragove svog povlacenja. Zbog tragova kopita Turci
su mislili da je gradu stigla pomoc i dugo su oklijevali da ga pokusaju
zauzeti. Nema pouzdanih podataka o tome kada je sagradjena srebrenicka
tvrdjava, ali je posve sigurno da su je sagradili Madjari za vrijeme
njihove vladavine u Bosni. Dogradjivali su je Turci, o cemu svjedoci
dogradjena dzamija koja je sluzila za potrebe posade, odnosno turskih
askera.
U periodu poslije Turaka Srebrenik je bio u izvjesnoj istorijskoj
zaledjini, tako da nema puno svjedocenja o gradu u periodu Austro-Ugarske
vladavine niti Kraljevine Jugoslavije.
Ponovno istorijsko budjenje Srebrenik dozivljava u periodu poslije
II svjetskog rata. Gradnja pruge Brcko-Banovici i putne dionice Zupanja-Sarajevo-Opuzen
daje Srebreniku impuls napretka i ozivljavanja.
|
