Uspomene i sjecanje me najvise jebu

Trebalo bi ubijati proslost sa svakim danom sto se gasi. izbrisati je
da ne boli. Lakse bi se podnosio dan sto traje i ne bi se mjerio onim
sto vise ne postoji. Ovako se mijesaju utvara i zivot, pa nema ni
cistog sjecanja, a ni cistog zivota.

Uspomene i sjecanje me najvise jebu. Da nije njih, poslije ovih 12
godina provedenih ovde, bio bih pravi Amerikanac. Bio bih glup, radio
bih od jutra do mraka, jeo hamburgere, gledao televiziju i stedio pare
da, jednom kad napunim ako napunim 70, odem na put oko Svijeta.
Dobio sam novi broj telefona. Jebe me i taj broj pa sam pozurio da ga
javim staroj raji sirom Svijeta. Novi broj za staru raju. Sjetio sam
se poslije da me niko nije zvao ni na stari, pa sam zakljucio da bi
bilo najbolje da im svima kazem da ih vise necu zvat sa onog starog
broja nego sa novog. Jebe me i ta odluka, i stara raja, a jebe me i
to sto nemam nove raje, pa njima ne moram javljat ovaj broj.

Ima u svakom zlu i malo dobra. Jebe me i to sto sam ters. Sve mi
smeta. Jebe me sto mi je zena, kako je starija, sve slicnija svojoj
mami. Jebe me sto mi djeca nece u Bosnu. Kazu radije bi na Havaje,
dosadno im u Sarajevu. Eto, jebe me i Bosna, i Sarajevo, i prije i
sad. Jebu me i Havaji, jer se i meni jebe za Havaje. Bio sam u Bosni,
do sad, osam puta. Potrosio silne pare i jebe me I to jer sam mogao
mirno zivjeti bez duga na kreditnim karticama, pa me sad jebe i
dug. Jebe me i to sto mi nije zao para, a kad mi nije zao, vidim da cu
jos dugo, ostati samo skoro Amerikanac. Jebe me i naglasak, pa kad
god progovorim, uvijek me neko pita odakle sam, Zato najradije
sutim. Jebe se njih odakle sam ja.

Vrucina na Floridi I uragani me pravo jebu. Na plaze ne idem vec
godinama. Od kad su zabranili pusenje u restoranima, jedem samo
kuci. Jebe me sto ne mogu pusiti gdje ja hocu, a jebu me i cigare od
kojih sve teze disem. Jebe me americka unutrasnja i vanjska
politika. Jebu me americki predsednik i svi oko njega i do njega. Jebu
me visoki porezi, skup benzin i slab odnos dolara prema euru. Jebe me
americka televizija, americki filmovi, a jebu me i nasi novi filmovi
koji su svi kao, ono, poucni. Kad mi je tesko i kad mi se skup, idem
trosit pare – kupovat. Tako se ovde prazni. Jebe me to sto ne znam
drugaciji nacin da se ispraznim, osim da kupujem. Jebe me sto vise ne
pisem i sto nemam motiva. Jebe me sto osjecam da sam postao glup i sto
mislim da prije nisam bio. Mozda me to najvise jebe.

Svoj stav vise nemam. Izvlacim iz sjecanja ono sto mi odgovara pa
pravim neke teze i zakljucke. Jebe me rat u Bosni. Jebu me price iz
tog rata. Jebu me Srbi, Hrvati i Muslimani, oni sadasnji i prosli.
Jebu me price o herojima, lopovima i politicarima iz tog rata. Jebe me
rat, a sad me jebe i mir. Jebe me sto nista nije kao prije, sto ni ja
nisam kao prije, sto mi nismo kao prije i jebe me to nije. Buducnost,
sadasnjost i proslost me opako jebu. Gdje cu biti za godinu ili 5,
pojma nemam. Jebe me sto ne znam gdje bi. Jebe me sto mi se ne ide
nazad u Bosnu i sto mi se ovde ne ostaje. Jebu me obziri prema sebi i
prema drugima. Sadasnjost me razvaljuje, pomijesana sa prosloscu, a
ova buducnost ceka iza coska da prevagne.

Prije neki dan sam uselio u novu kucu. Na silu priveo dvojicu da mi u
lice kazu kako im se kuca svidja. U novoj kuci imam i novi broj
telefona. Dosad me jos niko nije zvao, ali sigurno hoce. Nemaju ljudi
vremena i para. Zovu me oni kojima broj nisam ni javio. Kazu: ovo je
vas sretan dan, hocete li novu kreditnu karticu? Kako samo znaju moj
broj, a nisam im javio? Jebu me ovi sto sve znaju, pa i telefone.
Jebe me tehnika. Novi tv ne kupujem. Koristim ovaj star 10
godina. Sumnjam da sad svaki u sebi ima kameru. Jebe me spijuniranje
svega sto se krece i zivi, a tek da misli… Doduse jebu me i veliki
racuni za telefon. To dok sam svima javio. Poslije opet izgube ljudi
broj kad ga zapisu na komadic papira.

Jebe me i to sto svakom Amerikancu moram objasnjavati da su kod nas
bolnice i skole bile besplatne i da su nam komarci k o njihovi, a ne
veliki ko rode. Jebe me sto mi ne vjeruju kad im pricam o uspomenama.
Toliko su lijepe da je u njih i tesko povjerovati.

Jebe me i to sto me zovu dijaspora ili dijareja i dijaliza, ne znam
vise ni sam. Jebe me nesvjesna laz i svjesna istina. Jebu me bivsi
gradjani i sadasnji papci. Jebu me njihove zivotne price i
istorije. Jebe me prostor bivse Jugoslavije sa kojih su ti dosli. Jebu
me i zemlje koje su nastale na tom prostoru.

Jebe me i ujedinjena Evropa. Jebe me Njemacka bez marke i Italija bez
lire I ponte Rosa. Jebu me I Rumunija I Bugarska koje ce uskoro u tu
Evropu. Jebe me Prah sa svim nasim izbjeglicama u njemu. Jebe me sto
Madjarska I dalje nema mora. Fudbal vise ne znam gledati. Jebe me
doasadni NBA i glupi bezbol, gdje neki guzati ljudi mlate toljagama po
jadnoj lopti.

Jebu me Americki Jevreji, koji rodjenu majku stavljaju na market za
dolar. Ili malo vise. A i manje. Jebu me i americki krscani, gdje se svaki
grijeh oprasta za 99 centi ili 3 za dva dolara. Jebu me i americki muslimani sto se
samo vade i pravdaju. Jebu me sekte svih vrsta sa obaveznim vozacima motora
harly cija se inteligencija, mjereno jedinicama, svodi na broj cilindara
njihovih prdavaca. Jebu me i njihove istetovirane glupace na zadnjim sjedistima.

Jebu me i auto dileri u bijelim kosuljama i sa velikim znojnim
flekama ispod pazuha. Americko skolstvo me pravo jebe sa djecom koja
uce 6 predmeta cijelu godinu, od kojih cak tri biraju po zelji. To
sto je Zenica imala 3 pozorista i 30 dimnjaka me pravo jebe, jer u
Orlandu koji ima 3 miliona stanovnika nema pozorista, a kladim se u
milion dolara da na ulici nikad niko nije cuo za covjeka, recimo, koji
se zove Gabrijel Garsija Markes.

Jebu me i americki homlesi, koje tinejdjeri ubijaju svakodnevno k o
kerove po ulici. Jebe me i americko pravosudje, gdje ima prava samo
onoliko koliko ima para. Jebe me i to sto me stalno pozivaju u porotu,
jer nemaju nikog ili gotovo nikog ko nije bio osudjivan, pa ih se jebe
sto i ne govorim engleski.

Jebe me sto nema Boema. Jebu me i rap i djez i bluz. Narkomani svih
vrsta me pravo jebu. Jebu me i njihovi doktori, koji ce ti do kraja
zivota drzat gips na slomljenoj ruci, samo da bi ti naplacivali
slijedecih 100 godina. Jebe me americki lazni moral i sto k o covjek
ne mogu vidjet zenske gole sise na televiziji.

Jebe me sto moram stalno gledati kako neki pilama sijeku drugima
glave. Jebe me ta pila I te sise, Svjedno je.

Jebe me mafija jer je vise nema. Sad su to bankari i poslovni ljudi
sa laptopima u ruci, a ne sa pistoljima.,Jeb o Ameriku bez mafije.
Jebu me izbjeglice svih boja i vrsta. Jebe me njihova nada i prica o
Americi kao zemlji gdje mozes uspjeti. Rasizam me pravo jebe. Mrzim
sve boje ljudi – od crnih do bijelih. Ja sam pravi bosanski
rasista. Dedo mi je takodje bio rasista. Rasizam je nasljedan, a I to
me jebe.

Jebe me prica o nasim kamiondjijama sto mlate lovu i pisaju u boce od
gatorada. Jebe me i prica o jednom nasem sto je bez prekida radio 72
sata pa onda pao u nesvijest.

Jebu me ovi nasi sto hodaju u trenerkama i sto voze Fordove
Mustange. Jebu me i njihovi roditelji, sto ih ovdje obilaze iz Bosne i
imaju vize na 6 mjeseci, a svi se vrate nakon mjesec ili 2.

Jebu me bosanska djeca sto izmedju sebe pricaju engleski, bez
akcenta. To sto sam ja volio Selimovica me pravo jebe kao i to sto
znam napamet puno toga sto je on napisao.

Trebalo bi ubijati proslost sa svakim danom sto se gasi. izbrisati je
da ne boli. Lakse bi se podnosio dan sto traje i ne bi se mjerio onim
sto vise ne postoji. Ovako se mijesaju utvara i zivot, pa nema ni
cistog sjecanja, a ni cistog zivota. Dave se i osporavaju neprestano.