Cyber story

Pripremio: Ozren Kebo U zaostavštini jednog hercegovačkog pjesnika i novinara pronađen je, sasvim slučajno, odlomak iz neko davnog intervjua sa slikarem i putopiscem Zukom Džumhurom. Po određenim pokazateljima može se zaključiti da je razgovor vođen krajem sedamdesetih godina prošlog vijeka i ovo je očigledno samo njegov dio, ispisan naliv-perom na dva komada sad već raspadajućeg računskog papira. Izuzimajući pokoju slovnu …

Piše: Dario Džamonja Imala je dug korak. Iako sam se trudio da stignem prije nje do svog stana na četvrtom spratu, iako sam grabio po dvije stepenice, ona me je pratila ukorak, i to bez onog uobičajenog: “Koliko još ima? Zar nema lifta u ovoj kući?” Ja sam imao sasvim određen razlog zašto žu­rim: nisam htio da ona vidi da …

Nemoj se nikada zastiditi svoje majke i njenih dimija, bosanske sinije i bošče iz svoga djetinjstva, tevsije demirlije i bakrenog abdesnog ibrika i đuguma, nanine sehare, svoje iz djetinjstva avlije i kuće čardaklije. Ne zastidi se naših tijesnih šefteli sokaka i osunčanih cvijetnih bosanskih čaršija, babine tihe eglene i nanine šarene šamije, djedove žute hadžijske abanije i amidžinog crvenog u …

U Kufi je bio jedan trgovac vrlo bogat, koji je pošteno trgovao, lijepo zarađivao, ugledao sirotinju, davao robu i na veresiju, pozajmljivao i gotovinu bez kamata, a svijet mu se pošteno oduživao i nikad ga niko nije zakinuo, a ni on nikoga. Jednom trgovcu iz Basre dao je na veresiju dosta skupocjene robe i u tome je i umro, a da nije obavijestio ni sina koji je uza nj radio i naslijedio ga. I taj njegov sin je trgovao, radio, stanovao u očinskoj kući, imao ženu i djecu i dobro živio. Jedno vrijeme je trgovina napredovala, a on, kao otac mu, dijelio, kupovao, zaimao i posuđivao drugima, neki vraćali posuđeno i oduživali se, a neki ga, namjerno ili slučajno, zakidali pa se u dugu zemanu desilo da je spao na najtanje grane. Čak mu se trgovina potpuno ispraznila, kuća ogoljela, pa je došlo vrijeme da nije mogao sebe i svoju kućnu čeljad ni prehraniti.

Samoca uzgiba podzemlje. Iz njega zapahne studen sumnji i strepnji kojima ne znam ime ni da li su porijeklom u umoru loze u meni ili u mom opasnom i iscrpljujucem poslu. Zaspim brzo kao da pobjegnem u san. Ne sanjam. Samo katkad, jedan isti san. (Mutnu silnu vodu sam prebrodio, pa se verem uz klizavu visoku obalu. Noktima zasijecam, zubima zagrizam johove izdanke da se iskobeljam. Uvrh obale stoji Redzep. Psuje mi koljeno begovsko, pilavijsko, i vice da pozurim. U ruci drzi uze, a nece da mi dobaci drugi kraj. Ceka da ga zamolim. Ja zainat necu da molim. I ne znam cemu se više radujem, toj prilici da se inatim ili – što sam mutnoj vodi umakao

Zato što su pravna i pravedna država dvije posve različite stvari. Pravo je u teoriji vrjednosno neutralna procedura, u praksi procedura koja radi za one koji zakone donose – a to su, da se ne lažemo, bogati. Još je Sveti Augustin u svojoj briljantnoj i razornoj kritici države primijetio da i razbojničke družine (a država je, ako nema pravde, tek razbojnička družina, kaže) plijen dijelile na osnovu nekih pravila, dakle zakona. Kako tada, tako i danas. Vrhovni pravni akt kojim je definisana podjela plijena zove se Ustav, a stvar je do detalja razrađena u zakonima. Ponekad se plijen dijeli mimo Ustava i zakona, i tada jedna grupa lopova angažuje policiju i sudstvo da kazni drugu grupu lopova koja ih je u podjeli plijena zakinula. Tada vidimo pravnu državu na djelu.

Derviš Sušić – Kaimija (odlomak o Bosni)   Izričem najdublju zahvalnost zemljama Anadoliji i Persiji i gradovima Istambulu, Sofiji i Jedrenu. Dao Bog pa im na granice i pod zidine ne dolazili slavohlepni Bošnjaci s oslobodilačkim namjerama. Od ostalog ce se valjda znati i sami sačuvati. A zahvalan sam im jer sam u njima proučio medicinu, logiku, filozofiju, stilistiku i …

Na ulici sam a tržnica je do ulice pa mi bi prirodno da se okrećem u tom krugu, gdje ima svega i svačega, a od toga se živi. Spočetka me udaraše ko stiže, pa i oni koji me ne uhvatiše, tukoše kasnije, kad se vratim. Tako to bi dok ljudi, konačno, ne shvatiše da se od mive živi, a ona je tu, na dohvat ruke. Stanje se promijeni – počeše mi davati: neko naranču, neko jabuku,pa bananu…i bilo bi dosta, da sam sam, i da nemam obavezu prema roditeljima.Onu razliku, za njih, niko ne daje. Neka rade, viču.Naduravasmo se dugo,dugo -godinama-a oni nadobiše.Kao gubitnik obećah sam sebi: od milostinje ću živjeti a ono resto, za oca i mater, zaraditi. Tako bi…Od svih najmilostiviji je bio Amirov otac, istog ovog Amira što danas vedri i oblači po cijeloj državi.

„A onda je ustao bjelobradi hafiz Abdulah Dedalija, Šehagin najbolji prijatelj, koga sam uvijek susretao s poštovanjem, zbog blagog osmijeha i lijepe riječi za svakoga. Zar će i on svoj glas pridružiti ovom bjesomučnom zavijanju? Zar nije mogao da ćuti? Boji li se da će ga okriviti zbog slobodoumlja ako ništa ne kaže? Je li i ćutanje sumnjivo? Ili riječima …

Sad je kasno,vec mi kosa sijedi, Gledam Unu,cuti kao nijema, Zalud lutam ulicama znanim, Sve je pusto tebe vise nema. Ej, godine, nemjerljive, skupe!

EMINA Sinoć, kad se vratih iz topla hamama, Prođoh pokraj bašte staroga imama; Kad tamo, u bašti, u hladu jasmina, S ibrikom u ruci stajaše Emina. Ja kakva je, pusta! Tako mi imana, Stid je ne bi bilo da je kod sultana! Pa još kad se šeće i plećima kreće… – Ni hodžin mi zapis više pomoć neće!… Ja joj …

Autor: Damijan Pavlica  pescanik.net Bosnu volim prvenstveno zbog uporedog postojanja njenih različitih tradicija. Decenijama uoči poslednjeg krvavog rata, ljudi u Bosni i Hercegovini su najnormalnije živeli zajedno. Trenutno stanje u Bosni i Hercegovini, gde je celokupna ljudska situacija uslovljena etno-religijskom pripadnošću, je bolesno stanje. Prošao sam Bosnu uzduž i popreko i uverio se da Bosna nije višejezična sredina. U gradovima …

Kako je teško biti slab, kako je teško biti sam, i biti star, a biti mlad ! I biti slab, i nemoćan, i sam bez igdje ikoga, i nemiran, i očajan. I gaziti po cestama, i biti gažen u blatu, bez sjaja zvijezde na nebu. Bez sjaja zvijezde udesa sto sijaše nad kolijevkom sa dugama i varkama. –O Bože, Bože, …

Pošto je znao da će vijest biti objavljena u udarnom dijelu dnevnika i izazvati znatiželju javnosti, a kao slučajno, našao se na javnom mjestu, u holu restorana gdje su često navraćali velikani grada, i, uz čašicu, kafu ili neko drugo piće, razmjenjivali mišljenja i pravili planove, te slušali ( i gledali ) vijesti o trenutnim zbivanjima u zemlji, regiji ili …

Veliki ekran Samsungove plazme omogućio mu je da vidi svaku crtu njegovog lica: na prvi pogled reklo bi se obično bosansko lice kasnih srednjih godina. Čelo visoko, sa zaliscima, kosa ( ono što je ostalo ) kovrdžava, crna i k'o kostrijet oštra –  uzalud su pokušavali da “amotrizuju” opak dojam širokih čeonih kostiju iznad kojih su zvjerale  u treznoći krupne …