Srebrenik.NET / Cyber story / “OMČA” – nastavak 7.

“OMČA” – nastavak 7.

 Dvije godine prije ovih događaja, otprilike, kada je Amir bio na službenom putovanju, u njihov ured pozvala me njegova dospođa Seka. Bilo je kasno popodne i njen poziv me naljutio jer sam bio jako umoran od posla, i imao nešto planirano za kraj toga dana,  ali sam se morao povinovati pozivu gospodarice. Čim sam stupio nogom u ured primijetio sam da je sekretarica odsutna, vjerovatno završila sa današnjim poslom, kao i drugo osoblje koje se vrzmalo oko i u uredu, jer – ne zaboravimo – Amir je već bio gigantan, kako sam govorio. Rekla je, tačnije naredila je, da zaključam ulazna vrata a, kada sam se vratio, imao sam šta i da vidim – gospođa, bestidno gola, stajala je na sredini ureda i, onako zbunjenog, povukla me na sebe.

Umoran sam, brate! Ciganin sam, brate! Uz to odan Amirov prijatelj – sluga, supartijac, ili nazovite kako hoćete, ali… Ciganin sam, brate!… uzavrele krvi.

Iako neženja redovno sam zadovoljavao seksualne strasti kod par damica, na mnogim mjestima u gradu. ponekada u diskoteci, posebnom ćošku slasti i strasti, nekad u svojoj skromnoj sobici… ili, što smo mi “zaštićeni” smatrali prednošću, u kojoj sobici nekog od motela ili hotela u kojima se, kao i mnogim drugim mjestima u gradu, gotovo javno nudila i prodavala ljubav. Nisam, dakle,  bio željan ženskoga tijela, ali – brate – gola gazdarica, ja cigo… krv vrela…i, zašto ne reći – neka unutarnja vatra, učinili su svoje. Mrak mi pade na oči. Gledajući zaista raskošnu ljepotu, zaboravi cigo prijatelja Amira, i svu njegovu braću koju, uzgred budi mrečeno, nikada nije ni imao – čast, din i nam, a pred očima pojavi se samo jedan otvor koji moram, htio ne htio, zatvoriti konačno i do kraja. Pa, eto – desi se…

Ne baš često, ali redovno, sastajali smo se nakon Amirovih izbijanja iz grada. Tako, dakle, i tog kritičnog dana…!

Pošto sam znao da je Amir otputovao, vjerovatno više od posla, radi potrebe da se udalji od ubijene žene, i eventualnog povezivanja sa zločinom, pozvao sam Seku i našli smo se predveče gdje smo, uobičajeno, vodil.i ljubav. nekako mi nije bilo lijepo kao do sada, našto se gospođa pomalo i ljutila, ali sam, i pored toga, odmah po završetku, otrčao kući. Predhodno sam se na brzinu i istuširao u kupaonici ureda i, kako me sjećanje služi, znam da sam zaboravio kondom u kupatilu, skinut i zavezan, spreman da preko wc školjke ide u kanalizaciju. Dok sam se tuširao ostavio sam ga na ivici kade i, tako, zaboravio. Nemam nikakve druge, ili drugačije,  predpostavke već da je neko iskoristio taj kondom i sadržaj u njemu da bi mene osumnjičili i, kasnije, osudili. Ko je imao razlog da to uradi? Ubica! Da, bez ikakve sumnje –  samo pravi  i  jedini  ubica.

 Ali, ko…?

Sud moju priču nije uzeo ozbiljno, jer, možda s pravom, nije potkrepljena dokazima, pa šta mogu? Znam… pričam i gov orim samo istinu… Sud je uzeo kao dokaz činjenicu  da sam poznavao ubijenu, pa su mi prišili i motiv – koristoljublje, jer su, bez ikakvih dokaza,  predpostavili da sam nastradalu poslije silovanja (kakva budalaština!)  ubio i iznakazio, a znao sam je, kako rekoh, što sam i priznao,  jer sam često svraćao u obližnju diskoteku, gdje je, uz ostale, i ona radila, a šćto su potvrdili vlasnik diskoteke i druge djevojke. Sve je išlo protiv mene. Sud nikada nije utvrdio gdje je ubijene, zašto, u koje vrijeme… već je baratao predpostavkama koje je pretočio u dikaze protiv mene. Jah!

 

Ostavi komentar