Srebrenik.NET / Cyber story / “OMČA” – nastavak 14.

“OMČA” – nastavak 14.

Veliki ekran Samsungove plazme omogućio mu je da vidi svaku crtu njegovog lica: na prvi pogled reklo bi se obično bosansko lice kasnih srednjih godina. Čelo visoko, sa zaliscima, kosa ( ono što je ostalo ) kovrdžava, crna i k'o kostrijet oštra –  uzalud su pokušavali da “amotrizuju” opak dojam širokih čeonih kostiju iznad kojih su zvjerale  u treznoći krupne a u pijanosti “izuzetno” velike, okaste oči, kod sagovornika izazivajući nedoumicu – da li je sigurnije gledati ga pravo ili mimohod – a ukupan dojam upotpunjavale su sastavljene i u oči gotovo urasle obrve što, sa sedlastim nosom i tvrdo skupljenim usnama koje skrivaše jake i zdrave “seljačke” zube ( sa jednim “umetkom” ) stvoriše jasan i nedvomislen dojam odlučna i opaka čovjeka koji nije birao načina da dođe do “vrha” poslije poraza koje je u ratu i neposredno iza doživljavao – uz podršku stranke nekoliko puta se kandidujući za parlamentarca, s ćorkom, i sada, kada je možda imao najveće izglede, pojavi se – evo – na plazmi velikog ekrana.

Spiker je izgleda imao vremena na raspolaganju jer je savjesno opisivao njegov životni put navodeći kako je dotični uložio puno napora kako bi ovoj našoj lijepoj zajednici bilo bolje, ali ( uvijek ili nikad ) – dogodi se to što se dogodi. Opisivao je detaljno svirepost izvršenog (ne) djela i pozivao da svaki građanin, ukoliko posjeduje bilo kakve informacije, odmah pozove broj… ili posjeti najbližu stanicu javne betbjednosti…

*  *  *

Sjedio je za stolom, pio viski, i uživao. Kad – tad, prije ili kasnije, pravda stiže – možda ponekad i u okrutnom obliku ali, ipak, na vrijeme. Šta, uostalom, reći izuzev konstatovati činjenicu da je živio kao pas a iza sebe ostavio ljudski smrad – izmet koji je iz njega izlazio u trenutku “bož'je istine” pokazao je da se, iza otvorene i drske naglašenosti nadmoći krije jedna obična kukavica koja nije znala, ili htjela, zamoliti boga da mu u trenucima najjačeg iskušenja da snagu da ode kao muškarac, kao što je vješto prikrivao da je “kao muškarac” živio.

Samoća ga ne ubija.Poslije mnogogodišnjeg izbivanja sa “ovoga” svijeta i apstinencije kojoj je bio podvrgnut voljom drugih, pri čemu je gotovo zaboravio šta znači slast i užitak, sada, poslije svega, samoća je najmanje što ga može razočarati.

Ovaj put, naučen negativnim i katastrofalnim iskustvom iz dalje prošlosti, obezbijedio je neoboriv alibi – neoboriv i za ozbiljne istražne organe, a da ne govorimo o diletantima koji su kod nas.  Svoj lagodan život u budućnosti pravdat će zaradom koju je imao prije, a znao pametno sačuvati, i stalno umnožavati kroz sitne poslove bez rizika – malo uloži, malo dobij, al’ sigurno – dok će otežali i ustajali, dobro poznati miris neprozračenog blaga, lako eliminisati i vješto unovčiti na velikom tržištu jer, uostalom, ni sam bog ne zna šta kod nas ko radi, i koliko. Šta znači čvrsta riječ kojom se zakleo da ga nikakvi putevi neće više povezati sa jednom osobom, koja je, takođe pod zakletvom, izjavila da je jedno prijateljstvo “umrlo” za svagda,  ako se prilika ukazala oboma – pa zašto je ne iskoristiti?

Ugasi te-ve, popi još jedan viski, okrenu se na stranu, pa glasno prdnu.

Ostavi komentar