Srebrenik.NET / Cyber story / Kolumbov jedrenjak

Kolumbov jedrenjak

Puhnuh u jedra Kolumbova jedrenjaka. Brod koji je trebao da otkrije svijet, na nepoznatom putu, na kojem jos nikog nije bilo. A bilo je. I prije mene su puhali u jedra Kolumbova jedrenjaka, i pricali o nepoznatom putu. A kako put moze biti nepoznat ako neko o njemu prica?! Kako nesto moze biti nepoznato o cemu se vec govorilo i pisalo. Zato mi nikako u glavu ne ide prica o nepoznatim prostranstvima.

More je bilo mirno. Na televiziji nemoj sitnicariti i pitati odakle televizor na Kolumbovu jedrenjaku smo gledali neku pricu na germanskom. Na nekom germanskom. Mislim da je bio neki, kako bi nas narod rekao talk show i neki levat od voditelja je prodavao muda za bubrege. Sva sreca pa je pricao na nekom slicnom jeziku, pa se moglo i razumjeti nesto. A sad kad bi me pitala o cemu je pricao, ne bih ti znao reci. Nema saMsi.

Na pola puta, a vrag bi ga znao, je l to bilo bas pola puta, najedrili smo na nekakvo ostrvlje. U to smo i mi ogladnili. Ma sta ogladnili, spopala nas je uzasna glad. Nekakva cura je pricala o nekakvoj dijeti i da je vec kasno, a ja mislim u sebi, Boze budale, pa mi smo 6 mjeseci na putovanju. Kome treba kakva dijeta. Vidi nas svih. Kao da nas je masina za spagete ispljuvala. Mmmmmmmm.

Kad smo vec kod spageta. Tanke. Fine. Saftali. Svejedno koji sos. Sos!!! Pa, da!! Falila nam je tunjevina. Kolumbovi ribari su trazili cudne neke baje i sta ti ja znam sve ne. Furali se na profi ribare i to. Ja nisam mogao da gledam kako oni siluju ribarenje, nasao negdje svoj alat i zabacio. Na hljeb. Bobica hljeba. Koliko sam puta samo napravio bobicu hljeba. Nikad nije bila perfektno okrugla. Bilo je i friskog hljeba, i bijelog, i crnog, i friskog i bajatog. Hehehe bajat!!

Kad se samo sjetim. Kad sam bio mali, mama bi me poslala da kupim frisak hljeb, jer je ovaj koji imamo bio BAJAT. Cuj, bajat!! Kako to samo strasno zvuci. Hljeb moze biti tvrd, ili suh, ili kruh, ili frisak, ili star, ili pobudjavio, ali nikako bajat. To ima baja u njemu ili sta li vec??! Ali eto, mama je valjda znala sta znaci kad je hljeb bajat a kad je frisak. Nekako sam napravio kuglicu i zabacio.

Glad je vec bila poprilicno uzela maha. Zvijer u stomaku je bljuvala plamen. Nisam mogao ni da zamislim kako ce ga tek rigati kad nalozim nesto ljuto, spagete u nekom ljutom umaku. Mmmmm!! Pecajuci tako, pitao sam se, kako cemo mi skuhati spagete, kad nemamo ni sporeta ni lonaca ni vatre!?!? Kako cemo na jedrenjaku zapaliti vatru?!

Ali kontam, ipak je to Kolumbo, valjda oni znaju sta rade. Znaju oni kurac!! Da znaju ne bi isli u Ameriku da traze nesto nepoznato, kad nepoznato ne moze biti nepoznato jer se o tome prica. Ali eto. Osim toga, oni su posli za Indiju. Nekakvim zaobilaznim putem. Kao da je njih briga sto tamo negdje ima neka. Amerika. Ali valjda ih sramota priznati da su se zagubili. A i Izabela Katolicka bi mogla napraviti sranje ako priznaju da su se zagubili. Ode glava u sekundi. Zato, sutimo!!

Nesto je trznulo. A mene su vec oborili prvi taktovi sna. Sanjao sam mirisne livade interneta. Kako surfam, negdje na necemu. To sto bi bilo daska za surfanje internetom. Ali je bilo nekako suho sve. Surfanje mi je vazda trebalo biti nesto gdje ima vode, gdje je vlazno. Pao sam i razbio koljeno. Neki koscati tip mi se nasao na putu. Kao da smo se znali odnekud!? Sa basketa?? Mislim da je danas u nekom drugom zivotu bio sa mnom na basketu. I da smo se sudarili koljeno o koljeno.

Trznu me to sto je trznulo a ja spavao. Bilo je nesto oko 256 grama. Mislim da je cak tacno vagalo 256 grama. Upecao sam konzervu Rio Mare tunjevine. Ali skontah da je i bez spageta dobra. Naslo se i pavlake i nekog budjavog sira i gozba je mogla da pocne.

Ostavi komentar