Evo, mala, širokih ramena

Otišao ja u Podorašje – priča Izo, jedan od prvih srebrničkih učitelja odmah poslije drugog svjetskog rata.
– U prvom razredu sjede učenici od 7 do 20 godina.
Jednog dana, na času muzičkog, hoću da provjerim sluh učenika. Kažem jednom reci eee, a on ooo, reci aaa, a drugi će eee, kao iz bureta. Vidim, slabo pa upitam:

Zna li djeco, neko nešto zapjevati ? Odmah mi rekoše:

– Zna Ilija i Marko, druže učitelj, oni pjevaju po sijelima.

Obradjujem se i zamolim ih, a oni se zagrliše, pa počeše:

– Evo, mala, širokih ramena ….!

Trese se tavanica zadružnog doma, a ja, sav sretan, očekujem u nastavku: Rat se skoro završio, sada će spomenuti mitraljez ili tako nešto, a oni nastaviše ovako:

– Gdje su tvoja visila koljena.

(Druga strana čaršije – Hazim Hodžić)