Cyber story

Cyber story

Spomenici NOB-a, putovanje kroz Bosnu i Hercegovinu – prvi dan

U cast 77 godisnjice bitke na Sutjesci .Velicanstvenim bitkama koji su vodili nasi drugovi sirom BiH svih naroda I narodnosti koji su dali svoje zivote u borbi protiv fasizma u ciju je cast podignuto mnostvo spomenika u BiH odlucili smo se na jedno putovanje u tajanju od tri dana gdje nam je bio cilj obici sto vise spomenika NOB-e..T

Čitaj više »

Tanka linija Života

Salim Moranjkić...(Sale, ili Romina, kako smo ga zvali), Kemal i Senka Nurkanović. Motel Park, ili Gradska kafana...godine 1975-e, najvjerovatnije. Između rođenja i smrti, kako rekoše stariji i mudriji, a moj drug, prijatelj i jaran Ramo Džombić Učo, u jednoj od svojih knjiga "podeblja", ima jedna linija...a zove se Život. Ili Linija Života. Za nekoga prekratka, nažalost, a za nekoga duga, duga...i preduga, ko neka tervija. Ali, za svakoga, kada je pogleda retroaktivno, iz staračke perspektive, i nostalgično - tanka ko radina dlaka, i kratka ko pužev hod.

Čitaj više »

ETIMOLOGIJA I HISTORIJAT OJKONIMA UZ STARI GRAD SREBRNIK

Srebrenik - Srebrnik

“Oko samog naziva grada Srebr’nik iskazuje se mnogo zanimanja i do sada se mnogo polemisalo, ali u uskim okvirima i krugovima običnih ljudi. Nikad se to nije izdiglo na jedan viši, naučni nivo. Jedan od ciljeva ovoga teksta je da se to pitanje otvori sa ozbiljnijim namjerama i tako dođe do potpunijeg odgovora. Ovo je jedan od prvih radova na …

Čitaj više »

Srdo moja, ne srdi se na me

Gradska dzamija Srebrenik

Biće večeras veselo – govorile su djevojke i lanjske mlade kojima je ugašena prva vatra, ali im nije umrla nada da još imaju žara, iako svaka ima bešiku sa cvrčkom.Avdaga – zvale su ga imenom jer su ga i otprije znale. Đi je večeras teferič ? – Na svadbi. – A ko se ženi? Nismo mi čule ni za kakvu …

Čitaj više »

Srebrnik ili Srebrenik a možda i samo “stanica” ?

Stanica Rapatnica

“Odoh na stanicu, imam posla.” – odgovorila bi moja tetka kada bismo pošli u Srebrenik i neka od njenih znatiželjnih komšinica pitala nas gdje idemo. To je bilo dovoljno da se zna kuda si pošao. Obično bismo išli prečicom preko brda koje svi zovu Sječe, nizbrdo do rijeke Tinje pa do malog više drvenog nego željeznog mosta i preko njega …

Čitaj više »

Zlatna medalja – UPI ‘74

Polovinom sedamdesetčetvrte prošloga vijeka, UPI Sarajevo je organizovao UPI FIS 74. radničke sportske igre, u Rogatici, druge po redu. Naravno, i mi iz RO “Majevica”Srebrenik, kao i druge Radne organizacije, počeli smo sa pripremama. Kao predsjednik Omladinske organizacije, ja…i ispred Sindikata, Jaško, bili smo zaduženi da trknemo do Tuzle, i nabavimo potrebnu opremu. U dogovoreno vrijeme, nema Jaška. Provjerom, saznam …

Čitaj više »

Sloboda

Knjige - naši dani

Ramiz je zaboravljen, on je vec unaprijed osudjen. A onda je ustao bjelobradi hafiz Abdulah Delalija, Sehagin najbolji prijatelj, koga sam uvijek susretao s postovanjem, zbog blagog osmijeha i lijepe rijeci za svakoga. Zar ce i on pridruziti svoj glas ovom bjesomucnom zavijanju? Zar nije mogao da, cuti? Boji li se da ce ga okriviti zbog slobodoumlja ako nista ne kaze? Je li i cutanje sumnjivo? Ili rijecima koje ga se ne ticu, kupuje svoj mir. Jer mu nista drugo ne treba. Smucilo mi se. U pocetku je govorio sto i ostali, i svi su slusali pospano. A onda je zasvirao na svoju sviralu, i snene uctivosti je nestalo, odjednom. A meni su se noge odsjekle od straha. Je li lud! Rekao je da je protiv svega sto je govorio taj Ramiz, jer mrzi nered i nasilje. A sto je mladic toliko vremena govorio svasta, krivi smo mi, svi. Kadija ima pravo. Samo kadija ne kaze zasto smo krivi. Zato sto nam je svejedno, nista nas se ne tice osim nas samih, suvise mislimo na svoju korist i na dobra ovoga svijeta. Cudimo se sto nam niko nista nije rekao, sto su ga ljudi krili. A ja se vidite, ne cudim. Zasto bi nam rekli? Kakve mi veze s narodom imamo? Malo, i sve manje. Granica se uspostavlja izmedju nas i naroda, i preko granice saljemo samo pandure. Ovo nije jedna drzava, mi stvaramo svoju, narod svoju. Izmedju tih dviju drzava nema mnogo prijateljskih odnosa. I ne krivicom naroda. Krivica je u nama, u nasoj oholosti, sebicnosti, bezobzirnosti, u hiljadu glupih navika bez kojih ne mozemo zamisliti zivot. Jedino sebi zadrzavamo pravo da mislimo, da ukazujemo na put kojim treba ici, da odredjujemo krivice i kazne. A Kuran kaze: Sve rjesavajte zajedno, u dogovoru! Mi smo iznevjerili Kuran. Iznevjerili smo i obicnu pamet, jer se ne trudimo da dobro uradimo ono sto smo proglasili svojim pravom. Rdjavo mislimo, jer smo izdvojeni, pokazujemo pravac put neprohodnih trnjaka a ne put sirokih dzada, nepravedno odredjujemo kazne a jos nepravednije krivice. Eto zasto je jedan buntovnik mogao govoriti ljudima toliko vremena a da mi to ne znamo. Narod ga je sakrio, zar vam nije jasno? A mi sad trazimo jos vecu strogost, zahtijevamo bezobzirniju surovost, hocemo strahom da uvedemo red. Je li to ikome dosad uspjelo? Jeste li kadgod pomislili, po cemu ce nas narod zapamtiti? Po strahu koji sijemo? Po bezobzirnosti kojom se branimo? Po teskom zivotu o kojem se ne brinemo? Po praznim rijecima koje prosipamo? Takmicili ste se ovdje ko ce tezu prijetnju izreci, ko ce crnje nasilje traziti, ko ce strozi zakon predloziti. A niko ne pomisli na nase greske, niko ne pomenu dublje razloge nasih nevolja, niko se ne zacudi sto ovakvih pojava nije bilo i ranije, sto ih nije bilo vise. A zasto? Ne mislim da svi mislite tako kao sto govorite, bilo bi strasno kad bi to bila istina. Ne vjerujem ni da to cinite iz koristoljublja, bilo bi nedostojno zvanja koje vrsite. Je li to onda iz straha da se ne zamjerite nekome ko je iznad vas? Ako je tako, duboko vas zalim. Ali, za ime boga, ne sirite strah i izvan ovog kruga, ne naplacujte se za svoje ponizenje! Kaznite krivca po pravdi i po zakonima, i najstroze ako treba, ali ne izmisljajte krivce medju onima koji to nisu. Natjeracete ih da postanu krivci. I ne upotrebljavajte velike rijeci i krupne razloge da biste namirili svoje sitne racune. Odgovorniji smo pred narodom i pred istorijom nego sto i sami mislimo.

Čitaj više »

Odlomak iz romana “Tvrđava” – Žena

Pobune su trajale kratko, toliko kratko, da ih nije vrijedilo ni dizati. Pogotovu što sam znao, ma koliko bio ljut, da mi ništa ne može zamijeniti nju, ovakvu kakva je, uskogrudu u svojoj ljubavi, netrpeljivu prema svemu što bi joj moglo uzeti ma i djelić mene, njene svojine. I brzo sam se, iz traljave pobune i tobožnje želje za slobodom, vraćao u čvrstu tvrđavu njene ljubavi, kao smireni bjegunac koji nije ni odmicao daleko od kapije.

Čitaj više »

Iskošena perspektiva slikara Amera Kobašlije

Amer Kobaslija

Predavanje slikara Amera Kobašlije (Banjaluka, 1975.) na New York Academy of Art i izložba njegovih radova u George Adams Gallery u Njujorku u septembru, otvara niz kompleksnih pitanja o našim umjetnicima rasutim po svijetu o kojima se u našoj sredini ne zna gotovo ništa. Premda se radi o pojedincu koji je uspjeh stekao izvan Bosne i Hercegovine, prilika za nekom …

Čitaj više »

Šehab (Prosanjane jeseni) – Zija Dizdarevic

Šehab se pomače, namjesti se bolje na minderu i ostade sjedeći. Zaokupile ga opet nekakve misli o areoplanima, o onoj kutiji što na doktorovom prozoru svaki dan u podne čas govori, čas pjeva, čas opet svira “k'o da je šejtan, alejhillane, zatvoren u nju”, pade mu na um da se je, eto, čoek počeo i s Bogom da nadurava i da će to na belaj izać’ tamo se negdi, kažu, već krve i biju, nalet hin bilo, samo nek je daleko od nas, nek nas ne dijeraju, i tu Šehab podozrivo pogleda stranca. Hm, hoće buzu, a šta će mu buza… – i misli tako Šehab u beskraj.

Čitaj više »

Selvedin Avdić: SEDAM STRAHOVA (odlomak iz romana)

Starac se gegao ispred mene, a ja za njim teturao po ledenom trotoaru, zgužvan i nenaspavan. Nikog nije bilo na ulici, grad oko nas tiho je zujao kao mašina van pogona. Ušli smo u kafanicu, koju nikada nisam primjetio iako godinama prolazim tom ulicom. Bila je lijepa, pokrivena debelim tepihom, sa starim drvenim šankom, teškim plišanim zavjesama, tapaciranim stolicama, fotografijama …

Čitaj više »

Pobune – Derviš Sušić

Rodi se covjek. Majka sanja o sinu bozjem poslaniku. Otac racuna da ce iz sina istesati sultana ili makar na Bosni valiju. A ono – nebo doceka sina zestinama, a zemlja mu zatruje krvotok isparenjima. Nevolje ga u stotinu voda preperu, pa bude covjek lukav od opreznosti, trom od straha da se ne zaleti, pobozan da ne bi izludio od …

Čitaj više »