Srebrenik.NET / Članci, fotke i video / Država u raljama paušala i kantona – Jasmin Imamović

Država u raljama paušala i kantona – Jasmin Imamović

Unutar BiH imamo trinaest država: tri entiteta i deset kantona. Sve su to, de iure i de facto, države u državi, s ustavima, zakonodavnom, izvršnom i sudskom vlašću. Što su jače države u državi, BiH je slabija. Države u državi jačaju s jačanjem njihovih poslanika, ministara, doministara, direktora javnih ustanova, preduzeća, agencija...Oni, nošeni pohlepom, iz godine u godinu povećavaju svoje plaće i postaju sve beskompromisniji, lukaviji i bezobzirniji čuvari vlastitih primanja i sistema u kojem je loše svima, osim njima. S jedne strane je njihov lični interes, a s druge strane je sasvim suprotan interes građana. Građanima trebaju samo država i grad u kojem žive. Entiteti i kantoni, organizirani kao države, samo ugrožavaju njihova prava u BiH i u gradu u kojem žive.

POHLEPA Ustav Federacije BiH i, kasnije, Ustav BiH, doneseni su na brzinu, radi zaustavljanja rata. Stvoreni sistem “nekretanja i nerazvijanja faktora rata” u miru je prerastao u sistem općeg “nekretanja”. Dugo i opravdano čekani mir pretvorio se u opasno dugo mirovanje. Kreatori Vašingtonskog i Dejtonskog mirovnog ugovora nadali su se da ćemo u godinama mira naći funkcionalniji pravni sistem. Nažalost, nisu računali na pohlepu većine domaćih političara, koji nisu mislili o tome, nego o svojim platama. Danas svaka od ovih država u državi vuče na svoju stranu jednakom snagom, što prouzrokuje nekretanje. Sada smo u nepokretnoj vodi, u bari u kojoj se sve pjenuša i dimi u beskonačnom trvenju. Fata čita u kašike, isplivavaju “vidovnjaci i mislioci”, pojavljuju se majstori spletke, intrige i laži, cvjetaju nacionalizmi i kriminal. Neulaganjem u obrazovanje, kulturu i sport, oslobođen je prostor nekulturi, maloljetničkoj delikvenciji i, općenito, mane dominiraju nad vrlinama. Društvo je u velikoj krizi.

U tom višegodišnjem nekretanju, umjesto da jača država, jačali su paraziti, tj. države u državi. Paraziti cvjetaju a država vene. Skoro se raspala. Parazitske države jačaju istovremeno. Što su jači kantoni u Federaciji, jača je Republika Srpska. Etničko čišćenje vršeno u ratu, od strane agresora, skoro je legalizirano učvršćivanjem pozicija entiteta i kantona. Većina kantona skoro je jednonacionalna, što daje priliku nacionalistima da dovrše svoj odvratni plan.

POSLANICI Svake godine poslanici, ministri, njihovi zamjenici, pomoćnici, direktori agencija, zavoda i drugi, jačaju svoje položaje i svoje države u državi, povećanjem plaća. Naročito poslanici. U početku, bili su uplašeni i obzirni. Kada su vidjeli da narod šuti, poslanici su se profesionalizirali u svih trinaest država u državi i iz godine u godinu povećavali svoja primanja. Profesionalizirali su se nezakonitim zakonom. Kako može biti profesionalac onaj ko svaki dan bar ne dolazi na posao? Kako može biti profesionalac onaj ko radi dvadesetak sati u mjesecu a ne, kao ostali, minimalno 182 sata u mjesecu? Taj bezobrazluk i prešutno odobravanje od strane građana, doveli su do toga da, npr., predsjednik Skupštine Tuzlanskog kantona primi mjesečno do 6.000 KM. Jedan dan održi i naplati Kolegij Skupštine, drugi dan možda neku komisiju uz kafu i treći dan vođenje sjednice Skupštine kantona. Za nekih 20 do 30 sati rada naplati preko 5.500 KM, što je više nego što za isti broj sati naplati predsjednik SAD-a Barack Obama! “Obični” član Skupštine za samo par dana rada, kao “profesionalac”, naplati oko 3.300 KM. Sve ovo primaju tek nakon nedavnog smanjenja od 10 posto. Poslanici u tih trinaest država u državi imaju bolji status nego poslanici najrazvijenijih država u Evropi. Njima je najbolje u Evropi, a građanima BiH je najgore u Evropi.….

Kada bi bili bar ukinuti kantoni kao države, to bi bila istinska promjena. Svima bi bilo mnogo bolje i svi bismo bili snažniji u namjeri da konačno skinemo sa sebe okove ovog nemogućeg sistema. Građanima bi se, napokon, vratila nada, kolektivni pesimizam pretvorio bi se u kolektivni optimizam i država bi se, napokon, pokrenula i oživjela. Pokrenuo bi se proces istinskih reformi, kojeg ne bi bilo moguće zaustaviti do uspostavljanja normalne i jedne države s jednim ustavom, njenim gradovima i općinama i ekonomskim regijama.

GDJE JE ZAPELO Kod onih koji od ovako užasnog sistema imaju najviše koristi. Vremenom je došlo do jačanja ličnih pozicija čitave armije poslanika, ministara, njihovih pomoćnika, direktora i drugih. Sada oni neće da ukinu svoje privilegije. S nekima od njih sam razgovarao. Čim se obratim nekom bošnjačkom lideru, on odmah kaže da je to dobro ali da se protive Hrvati. Hrvatski lideri opet kažu da to nije tačno. Oni se opravdano pitaju, zašto predsjednik Vlade Federacije uvijek mora biti Bošnjak a ministar finansija uvijek Hrvat? Na sastancima Zajednice gradova i općina načelnici koji su po nacionalnosti Hrvati iz Hercegovine, najprincipijelniji su protivnici ovako, kao država uređenih kantona. Oni znaju da najveće budžete imaju kantoni s bošnjačkom većinom, znaju da bi im bilo bolje kada bi im iz PDV-a dolazilo 18,5 posto, nego sada kada im, radi kantona, dolazi samo 8,5 posto. …

DO GRAĐANA JE U čijim je rukama danas sudbina BiH? Stranaca? Nije. Ona je u rukama domaćih političkih partija i budućih poslanika. Vjeruje li sadašnja većina u parlamentima suzama građana? Ne vjeruje. Suze nacionalno i socijalno obespravljenih masa ih i ne dotiču. Građani sada, u ovoj izbornoj godini, trebaju natjerati što više partija da obećaju smanjenje paušala, ukidanje profesionalnih poslanika (kako mogu biti profesionalno uposleni a ne dolaziti na posao, nemati 182 radna sata itd.), zatim uvođenje zakonske obaveze da članovi parlamenata u narednoj godini neće primati nikakve naknade ako ne donesu zakone programirane u prethodnoj godini i, konačno, da obećaju izmjenu Ustava Federacije BiH, a zatim i Ustava BiH. Ko nije, otvoreno, jasno i glasno, za hitno smanjenje broja država u državi, kad god je to moguće i gdje god je to moguće, on je protiv BiH i svih njenih gradova i građana. Ako pod organiziranim pritiskom velikog broja građana obećaju ukidanje bar deset kantona kao država a zatim i entiteta, nešto od toga moraju i uraditi. Ako obećano ne urade, treba ih blokirati, izazvati neviđenu građansku neposlušnost i nove vanredne izbore, sve dok se u parlamentima ne obezbijedi većina koja će svima kazati i dokazati da su im građani BiH i država Bosna i Hercegovina važniji od njihovih paušala.

(Tekst je djelimično prenesen sa bhdani.com, čitav tekst u na bhdani.com ili u print izdanju BH Dani)

Ostavi komentar