Bogatstvo nacija na bh. način

Bogatstvo nacija na bh. način

Pise : Eldar Dizdarevic BHDANI.com

U 18. stoljeću u Škotskoj je živio i radio Adam Smith, sada već čuveni ekonomist i filozof. Historija ga pamti po knjizi Bogatstvo nacija (Wealth of Nations) u kojoj je Smith, između ostalog, postavio osnove onoga što se danas označava kao “politička ekonomija”.

Smith je, naime, promatranjem malih poduzetnika u 18. stoljeću došao do zaključka da zbroj svih njihovih aktivnosti kreira zanimljive efekte na tržištu. Svako od učesnika ili konkurenata vođen je svojim ličnim interesom i sviješću prema povećanju svog profita što je moguće više.

Zanimljivo je, međutim, sljedeće: djelovanje svih učesnika na tržištu na taj način automatski povećava i opće blagostanje društva, što je Smith nazvao samoregulirajućom funkcijom tržišta. Škotski je ekonomista ovaj fenomen nazvao “nevidljivom rukom tržišta” i ova je fraza ušla u historiju i postala svojevrsni sinonim za slobodno tržište ili tržište na kojem potražnja i ponuda određuju cijene roba ili usluga, a ne neka treća strana koja je – tada kao i sada – u najčešćem slučaju bila vlada.

Koliko je Smithova ideja o “nevidljivoj ruci” i tržišnoj funkciji bila jaka, svjedoči i ovo stoljeće. Čak se i danas smatra da je tržište regulator svih kretanja u ekonomiji, pa čak i u politici, državi, bogatstvu (ili pak siromaštvu) nacija i tako dalje.

Sada se, naravno, postavlja pitanje kakve veze ovaj Škot i njegova fraza o “nevidljivoj ruci tržišta” imaju s Bosnom i Hercegovinom u 21. stoljeću? Dobro, i kod nas je uspostavljeno ono što se naziva slobodnim tržištem, dakle tržištem na kojem vlade ne određuju cijene roba i usluga nego potražnja. Dakle, slobodno tržište postoji, ali nažalost ipak moramo dodati da postoji samo deklarativno. Naime, nepostojanje i gušenje konkurencije (pogledati brojne sporazume naftaša, pekara, taksi vozača i slično o dogovaranju tržišnih cijena) dovelo je do toga da vlada ne određuje cijene, ali da te cijene ne određuje, nažalost, niti tržište, nego monopolistički i trustovski dogovori.

Naravno, skoro sve zemlje u svijetu prošle su kroz ove divlje faze kapitalizma, ali su vlade tih zemalja brzo reagirale, ne dopuštajući da dogovor konkurenata određuje cijene umjesto “nevidljive ruke tržišta”. Još u 19. stoljeću u Sjedinjenim Američkim Državama usvojen je takozvani Shermanov Antitrust zakon kojim je bilo onemogućeno da se učesnici na tržištu dogovore o cijenama roba i usluga i drugih oblika monopolističkog ograničavanja slobodnog tržišta.

No, nažalost, nisu ovi monopolistički i trustovski dogovori tržišnih učesnika u BiH jedini proizvod Smithove teorije kod nas. Pogledajte samo kako je “nevidljiva ruka tržišta” uredila odnose na tržištu rada u našoj zemlji.

Naime, ako pogledate bilo kakav statistički bilten, bit će vam odmah jasno da su, naprimjer, prosječne plate u privredi oko 600 a u vanprivrednim djelatnostima oko 900 KM. To je, dakle, sasvim dovoljno da “nevidljiva ruka tržišta” usmjerava mlade ljude koji traže prvo zaposlenje ka neprivrednim djelatnostima. I tu nema ništa sporno i to baš onako kao što Smith kaže: “Svako je vođen svojim ličnim interesom i sviješću prema povećanju svog profita što je moguće više.”

No, “nevidljiva ruka tržišta” se ne zaustavlja tu. Ako pogledate još malo podrobnije statističke biltene, onda ćete vidjeti da su najveće plaće u državnoj i entitetskoj administraciji te kod izabranih političara. Ako je prosjek u vanprivredi 900, kod političara koji “zajašu” budžet prosjek se, s dodacima, komisijama, toplim obrocima i regresima, može podići i na 4.000 do 5.000 KM mjesečno. A tolike plaće nemaju niti vrhunski menadžeri u ovoj zemlji. I što je još najbolje od svega, za toliku plaću čak ne morate ništa ni raditi.

Naravno, i ovo je utjecalo na pomjeranje “nevidljive ruke tržišta”, što je rezultiralo na kraju da se brojni mladi ljudi, koji čak ne posjeduju niti elementarno znanje ili zanimanje za politiku, kandidiraju u nekoj od političkih opcija za neko mjesto u parlamentu. I zaista, zašto bi se neko trudio i borio se na tržištu, kada može pustiti “mozak na pašu” i “zajahati” budžet u naredne najmanje četiri – a ako Bog da sreće – i više godina? Uostalom, “nevidljiva ruka tržišta” je već u tom smislu profilirala mlade studente koji upravo završavaju fakultete. Jedna poražavajuća anketa kaže da devet od deset studenata završnih godina u BiH želi posao u državnoj administraciji te da ima visoku platu, ali da za tu platu ne mora nešto puno da radi. Nema šta, “nevidljiva ruka tržišta” je zaista temeljito odradila svoj posao kod nas.