Špilja – Klisura – Orlovo gnijezdo – Srebrenik

Uspinjanje do pecine.
Kamena sa ramena. Radi orjentacije gdje se penjemo.
Jako strmi uspon.
Ivicom stijene do cilja.
Mali ulaz u pecinu.
Pogled u unutrasnjost pecine.
Tamo idemo.
Detalj iz tunela.
Kosi prolaz.
Uski ali visoki prolaz.
Prvi stanovnik pecine.
Stijena koja nam je visila nad glavom.
Prva upotreba vjestacke rasvjete.
U centralnom dijelu prve pecine.
Detalj iz unutrasnjosti prve pecine.
Drugu ulaz u istu pecinu.

Navigacija: 1 2 3 4 5 >
Oznake: Uspinjanje do pecine. Kamena sa ramena. Radi orjentacije gdje se penjemo. Jako strmi uspon. Ivicom stijene do cilja. Mali ulaz u pecinu. Pogled u unutrasnjost pecine. Tamo idemo. Detalj iz tunela. Kosi prolaz. Uski ali visoki prolaz. Prvi stanovnik pecine. Stijena koja nam je visila nad glavom. Prva upotreba vjestacke rasvjete. U centralnom dijelu prve pecine. Detalj iz unutrasnjosti prve pecine. Drugu ulaz u istu pecinu.

Lokacija: Bjelave, opstina Srebrenik
Datum: Nedjelja 11. Maj 2003.
Avanturisti: Sead i Kristijan
Vrijeme: Suncano i vruce, kao da je pola ljeta
Objekt: Kompleks pecina

Ovaj put posjetili smo Bjelavske pecine u Klisuri. Nije to ona velika pecina sto se vidi sa ceste kada se ide iz Tuzle, samo da napomenem.

Za tu pecinu smo znali da postoji jer se u vrijeme dana kada suma nema lisce vidi sa ceste. Ugodno smo se iznenadili kada smo stigli na lice mjesta jer smo nasli 4 pecine, od kojih je jedna imala 2 ulaza.

Izabrali smo taktiku prilaza sa gornje strane, jer se ucinilo malo pristupacnije nego da se odozdo probijamo kroz 100 m guste trnovite zivice. Prvo smo naletili na uski ulaz u jednu pecinu. Usli smo i nasli se u prostranoj “sobi”. Do te sobe se moze uci i sa druge strane, kroz veliki 4 metra visoki ulaz, koji se vidi sa ceste. Ukupna duzina pecine od jednog do drugoh ulaza je oko 12-15 metara. U blizini se nalazi i druga pecina, uzeg otvora, koja ima vise dvorana. Prva dvorana je velika moze se normalno u njoj stojati. Onda uski prolaz pa druga dvorana, malo je niza. Onda skroz uski prolaz i tamo je treca dvorana. Na zalost ovaj zadnji prolaz je skroz uzak i krivudav, i nismo mogli kroz njega. Ali se vidi da je iza njega jos jedna prostorija. Ima sigurno 20 m ova pecina, a ko zna mozda i vise. Vracajuci se naisli smo na pecinu broj 3, vidine oko 1,5 metar i dubine oko 5 metara. Nista spektakularno, 4 je bila bolja. Duboka je i zavrsava sa otvorom nalik na odzak, ide skroz u visinu. Pecina je oko 10 metara duzine, ako ne racunamo koliko je visok odzak.

U pecinama smo nasli raznih zanimljivosti: pauka, puzeva golaca, zaba, konzervu Gavrilovic gulasa (prijeratna), ostataka razbijenih baterijskih lampi, pepeo od rostilja, ocerupanoh goluba, kostiju raznih zivotinja, perja…

Uglavnom, lijepo mjesto, ali poprilicno nepristupacno. Pecine su okruzene sa strmim stijenama odozgo, sa 100 m bodljikave zivice sa donje strane, na lijevo uzasno strma litica i sa desna strma ali kratka zivica, oko 30 m. Preporucujem dolazak sa gornje desne strane. Mi smo se vratili iduci prema dole, i sat vremena se probijali kroz trnje, koprivu, i to sve pod uglom od preko 60 stepeni.

Komentariši