Srebrenik.NET / Aktuelno / Srebrenik/Fadil Duranović: “Ja se njih ne plašim”

Srebrenik/Fadil Duranović: “Ja se njih ne plašim”

Fadil, demobilisani borac Armije RBiH, autor tri knjige, nezaposlen i bez ikakvih primanja, stao je na čelo protesta u Srebreniku. Podržao je Tuzlu i Sarajevo.
Fadil Duranović sa knjigom "Živim tiho"

Fadil Duranović sa knjigom ”Živim tiho”

Devastirana mu je vikendica i svakodnevno mu prijete, piše DW. Na radiju Federacije BiH veliki rok-pjesnik Branimir Džoni Štulić pjeva : „…svi na barikade, sanjao sam kako vode proletere mlade“. Dok odzvanjaju uglazbljeni stihovi posvećeni šezdesetosmašima spuštam se u Srebrenik, mjesto gdje bi Fadil Duranović mogao biti situiran kao jedan od likova iz pjesme. „Uvijek sam bio buntovnik, nepravda me vazda nervirala“, komentariše moju opasku. Fadil ima 45 godina, bio je pomoćnik komandanta bataljona u 211. oslobodilačkoj brigadi Armije RBiH. Nakon rata odlazi u profesionalnu vojsku gdje službuje do 2002. godine. Potom na vlastiti zahtjev zbog bolesti napušta Oružane snage. Danas nema nikakva primanja. Preživljava od prodaje vlastitih knjiga. Napisao je tri : „Živim tiho“, „Sutra je novi dan“, i „Putevi spasa“. U jednoj od njih obračunava se sa lokalnim moćnicima. Oštar kritičar vlasti, učesnik protesta u Srebreniku, Tuzli i Sarajevu. Svakodnevno mu stižu prijetnje, devastirali su mu vikendicu, ali on smireno kaže: “Ja se njih ne plašim!” Kako je sve počelo „Kreirao sam facebook grupu „Srebrenik je naš“ 4. febuara ove godine, priključivši se tako i neformalnoj grupi „Udar“ iz Tuzle. Trenutno brojimo 1300 članova. Općina Srebrenik broji 40 hiljada stanovnika a smatram da je 39 hiljada njih uz nas, hiljadu drugih su uz vlast, a oni su u raznim političkim i budžetskim vezama i plaše se bilo kakvih promjena.“ Dok prepričava tri tuzlanska revolucionarna dana, komentariše paljenje zgrade Vlade Tuzlanskog kantona i Općine Tuzla. “Čujem kako je mnogima žao zbog paljenja, ali vjerujte, drugačije se ti ljudi ne mogu maknuti. Nije sve u plati koja je 4 ili 5 hiljada KM, to im je džeparac. Tenderi, veze, uzimanje iz javnih nabavki, to je razlog što su im toliko drage stolice. Dvadeset godina lažu, udaljavaju nas od EU. Kada sam izašao iz rata mislio sam da će do današnjih dana moja dva sina imati bolji život. Međutim, sve smo više tonuli a oni su bili sve bogatiji. Zamajavaju, ponižavaju, zatupljuju narod. Da smo šutke gledali vrlo brzo bi nam u kući arogantna politika određivala šta ćemo jesti“, govori smireno u separeu gradske kafane. „Veliki privredni giganti iz Tuzlanskog bazena svedeni su na nekoliko stotina radnika koji su do sudnjeg dana mogli mirno protestvovati, ništa se ne bi promijenilo.“ Devastirana vikendica Fadila Duranovića Vadit ćemo ti zube Fadil je prisustvovao i na nekoliko Plenuma građana TK kao predstavnik Srebrenika. „Bio bih najsretniji kada bi se ova situacija iskoristila za preustroj Federacije BiH i ukinuli kantoni, veliki potrošači narodnih novaca“, njegove su riječi. Međutim, nakon ovih nastupa i javnih istupa u Srebreniku na sastancima građana, počele su stizati prijetnje. „Vadit ćemo ti zube“, pojest će te mrak“. Na facebooku mi je prijetila sestra Admira Husarića, bivšeg vozača ratnog načelnika Opštine Srebrenik a sada srebreničkog milionera. I on me zvao i prijetio mi preko telefona. Prvo je poslao poruku mom prijatelju. Nazvao sam ga i kazao da ima moj broj i da me lično nazove. Tada je izrekao salvu prijetnji. Na facebook stranici mi je najavljena devastacija vikendice u Špionici. Pola sata kasnije, razvalili su ulazna vrata i sve ispreturali, počupali su vodovodne instalacije i voda je tekla deset sati. Ništa nije otuđeno ali pričinjena je velika šteta.“ Kada je otišao u Policijsku stanicu i pokazao inspektoru prijetnju i rekao da vrlo lako mogu otkriti IP adresu s koje je poslana, inspektor je začuđeno upitao: “A šta je to IP?” Od tada prijetnje više ne prijavljuje. “Novi načelnik Općine Sanel Buljubašić kazao nam je da su naši zahtjevi ono za što je htio da se bori. Međutim, ne daju mu ni njegovi (SDP) ni njihovi (SDA). Pod pritiskom na TK smo ukinuli „bijeli hljeb“ a na općinskom nivou vijećničke paušale (nadoknade) smanjili za 50 posto. Naknade za sve komisije i upravne odbore sada iznose 50 KM, a smanjene su i plate za 30 posto u javnim i preduzećima čiji je osnivač Općina. Posebno se protive reviziji zapošljavanja u zadnjih pet godina, još nam nisu dostavili spisak. Ali, sve ovo na narednoj sjednici mogu ponovo vratiti”, govori sumnjičavo Fadil i najavljuje protestnu šetnju Srebrenikom za utorak 25. februar. Kasno je popodne a Fadil još nije ni doručkovao. Naručuje ćevape. „Ovo mi je glavno jelo, ponekad poželim neko kuhanje, ali kad me konobar pita šta ću naručiti, nikada preko jezika ne mogu prevaliti i poručiti nešto drugo“. Smije se i gleda u moj telefon. „Takav sam nedavno kupio sinu Adnanu, studentu četvrte godine Građevinskog fakulteta u Tuzli. Moderan, na „tač“. I vidim neki dan, nema ga. Kaže, morao sam prodati da nekada počastim djevojku, nemam ni marke u džepu“, prepričava epizodu sa sinom. Ne može podnijeti da njegova djeca gledaju u oca, da im ne može ništa pružiti a on, kao glava porodice da šuti. Sada uviđa da su sinovi Adnan i Amir i nezaposlena supruga Mirsada ponosni na njega. U međuvremenu, razgovor prekidaju advokat, drugovi iz vojske, komšije i poznanici. Daju mu podršku. Za Faću, kako zovu Fadila Duranovića svi kažu: super lik, ne traži ništa za sebe. Potvrđuje to dugokosi Omer Husičić, koji sa 37 godina radnog staža i učešća u ratu ima penziju od 320 KM. Ovo neće stati Prilazi još jedan aktivista, mladi magistar Ervin Turbić. „A, druže, snima te DW, hoćeš i ti politički azil kao Nazif Mujić“, šali se. “Uplašila me Ukrajina. Kod nas se frustracija i bijes zatomljavaju 20 godina i samo iskra treba da sve plane. Nema empatije, oholi su vlastodršci. Dobro je da je sve počelo u multietničkoj Tuzli kako ne bi mogli prodavati priču o nacionalizmu“, priča Turbić i telefonom poziva članove grupe da nam se pridruže. Pridružuju se i ostali članovi grupe „Srebrenik je naš“. Elvir Mešić (40) iznosi niz nepravilnosti koje je vlast u ovom mjestu navodno napravila. „Oduzeta nam je zemlja i na njoj napravljeno pet kuća, od toga dvije bivšim ministrima u Vladi TK, Halidu Kovaču i Faruku Vikalu.” “Zato je on i bio protiv paljenja jer se plašio za svoju kuću”, dobacuju dobro raspoloženi „pobunjenici“. Pokazuju i nekoliko odluka: „Zbog hitnosti , prijem u radni odnos iz prethodne tačke izvršiti će se bez objavljivanja javnog oglasa“, stoji u odluci o potrebi prijema magistra farmacije u Gradsku apoteku. „Možeš misliti ko je primljen, kćerke federalnih zastupnika Osmana Suljkanovića(SDA) i Envera Mehmedovića (SDP).“ „Ne, ne, nemoj to pokazivati“, govori jedan iz grupe i potom se udaljava. „Nije loš momak, ali i njegova sestra je ovdje preko štele pa mu ne odgovara“, kažu ostali. U Sarajevu su mnogi ovisni o budžetima „Ja sam dobio ime po Sulejmanu Veličanstvenom“ govori markantni Sulejman Fejzić (48) obučen u maskirnu uniformu bez oznaka. „ Meni ne prijete, ja ću da prijetim. Oni koji prijete su nekada radili u mojoj diskoteci kao obezbjeđenje, to su samo politički pijuni.” Fejzić je imao diskoteku Fantom, zapošljavao 17 demobilisanih boraca i plaćao najamninu gradu 4.700 KM mjesečno. „Radio sam odlično, sve uredno, a onda su tražili da radim svaki drugi dan, kako bi i konkurencija imala više posla. Naravno, nisam pristao. I onda, za tri mjeseca 16 inspekcijskih pregleda. Nisam mogao izdržati.“ Srebreničani su organizirali autobusni prijevoz na proteste u Sarajevo ali su razočarani odzivom u glavnom gradu. „Tamo su svi nakačeni na budžete, ambasade, projekte, svi su u nekakvim mrežama i nema još uvijek prave pobune“, kaže Fejzić „Ovo neće stati. Neke zahtjeve vlast na općinskom i kantonalnom nivou počela je ispunjavati, ali čim tenzije padnu, oni će se pregrupisati i ponovo po starom. Nemamo povjerenja u njih. Ne bojimo se, nemamo šta izgubiti, idemo dalje“, saglasni su Uniforma, dim cigareta, odlučna lica, puno papira na stolu u separeu gradske kafane ostavlja dojam boravka u nekom gerilskom gnijezdu. Sa Fadilom idem do njegove kuće u Babunoviće, tik uz Srebrenik. Ne želi da fotografišem suprugu i djecu kako bi ih bar malo poštedio. Dobacuju mi da ne idemo istim autom. Njegov crveni „punto“ je ispred. Radio i dalje na frekvenciji Federalnog. I Džoni je završio u međuvremenu. I umjesto „Vidio sam bijes tvrdih momaka…“ slušam Lolu Novaković i „Kap veselja“.

Fadil Duranović sa knjigom ”Živim tiho”
(DW/Autor: Mirsad Čamdžić)

Ostavi komentar