X
    Categories: AktuelnoBibliotekaKultura

Promocija knjige “Omča” autora Kemala Nurkanovića iz Srebrenika

Kad se već školujete, ne zaboravite i da se obrazujete!

Zovem se Ibrahim, neki me zovu Ibro, a neki – njih više – Kriva. Otac i mati su mi cigani pa sam i ja, valjda, Rom.Po zanimanju sam bio sitni lopov, a kasnije, s’ prikupljenim stažom,kriminalac pa dogurah, kao što vidiš, do ubojice. Postao sam broj. Lišen svih prava koja mi, kao ljudskom biću pripadaju, i svima onima koji nisu hajvani. Moju profesiju odredilo je djetinjstvo. Kuća mi je bila ulica, ležaj bilo gdje, dućan samoposluga, a hala gdje stignem. Ocem sam zvao pijanduru Avdiju, a otac mi je mogao biti svako. Jedinac sam jer se po mom rođenju u materi nešto preokrenulo i nije mogla više rađati, kao da nije ciganka. Od matere sam bježao kad je bila uz mene, a danas, kad je nema, više je imam. Od škole imam ništa a od nečega se mora živjeti. Šta bi ti da si na mome mjestu?

Narodna i univerzitetska biblioteka “Derviš Sušić” Tuzla i Udruženje građana ESSEGG, Osijek i “Hrast” Gunja, pozivaju vas na promociju knjige “Omča” autora Kemala Nurkanovića iz Srebrenika. Predstavljač je Ilija Matić, izdavač i predstavnik Udruženja građana “Hrast” iz Hrvatske. Promocija će se održati u petak, 4. aprila, u američkom kutku, sa početkom u 18h.  ” Kroz niz pojedinačnih sudbina svojih likova, Nurkanović vrlo vješto slika sudbinu Bosne i Hercegovine, njen haos i kaljugu u kojoj živi običan čovjek kome se šalje nedvosmislena poruka da on i nije bitan – on je tu da doprinese boljem životu onih na vlasti, jer po njihovom poimanju, samo su oni važni – oni su “država.”

Ne vide, ili neće da vide, da što se oni više propinju, država iz dana u dan tone sve niže, i propada sve dublje. A i ne čudi to kada se zna da je u njoj najvažnija stvar – politika.  ”…Vama, draga moja djeco, savjetujem da se umiješate u tu politiku, al’ pametno, ne kao babo bilvaktile, već na pravo mjesto i u pravom trenutku, jer politika je moćna i parali…”, kaže Bećirbeg sinovima. Tešku i neizvjesnu situaciju u državi Bosni i Hercegovini autor doživljava kao omču, stvorenu mnogim predhodnim promašajima, koja se svakim danom steže sve više, i sve jače. Tračak nade za izlaz iz takvog beznadežnog stanja vidi u mladim ljudima koji su rođeni i odrasli van ovih zbivanja, poput Hasana, jer su oni ona trunka zdravog tkiva koja bi mogla doprinijeti ozdravljenju oboljelog organizma i skinuti Omču koja nas guši.”

Iz recenzije  Rame Džombića  Uče – književnika.

Zovem se Ibrahim, neki me zovu Ibro, a neki – njih više – Kriva. Otac i mati su mi cigani pa sam i ja, valjda, Rom.Po zanimanju sam bio sitni lopov, a kasnije, s’ prikupljenim stažom,kriminalac pa dogurah, kao što vidiš, do ubojice. Postao sam broj. Lišen svih prava koja mi, kao ljudskom biću pripadaju, i svima onima koji nisu hajvani. Moju profesiju odredilo je djetinjstvo. Kuća mi je bila ulica, ležaj bilo gdje, dućan samoposluga, a hala gdje stignem. Ocem sam zvao pijanduru Avdiju, a otac mi je mogao biti svako. Jedinac sam jer se po mom rođenju u materi nešto preokrenulo i nije mogla više rađati, kao da nije ciganka. Od matere sam bježao kad je bila uz mene, a danas, kad je nema, više je imam. Od škole imam ništa a od nečega se mora živjeti. Šta bi ti da si na mome mjestu? Dalje : http://www.srebrenik.net/cyber-story/omca-nastavak-3/

 

 

 

 

Izvor: RadioSrebrenik.ba