Srebrenik.NET / Aktuelno / Jesu li moguće reforme u BiH ?

Jesu li moguće reforme u BiH ?

Ključno pitanje koje građani BiH postavljaju je: „Kada će promjene?“. Međutim, suštinsko pitanje je: „Da li su reforme uopšte moguće“?

Preduvjet promjenama je postojanje ekonomske politike i postojanje spremnosti za reforme. novac50

Dugo najavljivanje promjene koje su se koristile u prethodnim godinama ekonomske krize koja je pogodila Bosnu i Hercegovina očito su izostale. Prosječan rast DBP (društvenog proizvoda ) u posljednjih šest godina je oko 1%, rast nezaposlenosti se polako pomjera prema stopi od 50%, odnos radno aktivnih i penzionera se približava odnosu 1:1, dok javni dug sa nekih 4 milijarde KM narasta na iznos preko 7 milijardi KM, unutrašnji dug raste, a likvidnost realnog sektora opada , finansijski sektor (banke) bilježi stopu nekvalitetnih ( rizičnih) aktiva preko 15% , dok se cijela finansijska industrija (osiguranje, institucionalni investitori) nalaze u fazi stagnacije i veoma sporog oporavka.

Najveći problem koji se javlja kao otpor promjenama je institucionalizirani klijentelizam i ono što je rak rana društava u tranziciji je da „korupcija održava političku elitu na vlasti“. Rezultati opštih izbora održanih 12. oktobra o.g. upravo to i pokazuju. Vodeće političke stranke u BiH su „zadržale“ pravo da „ponovo“ učvrste vlast i nastave politike koje su sprovodile. Personalna struktura nosioca vlasti očito pokazuje da je teško izvesti promjene, osim da budu prinuđene, što se obično kažnjava na narednim izborima. Primjeri u političkoj litereraturi su brojni. U našem okruženju su aktuelni ( R Srbija i R Hrvatska). Za nas je najbolji primjer Schroderove u Njemačkoj ili Buzekove vlade u Poljskoj. Danas su te zemlje u usponu ali je problem što uspješnost u sprovođenju reformi ne donosi i do pobjeda na izborima.

Složena struktura vlasti sa asimeteričnom strukturom organizacije entiteta i distrikta u suštini malo obećava sa stanovišta mogućnosti promjena i novih ekonomskih politika. U suštini se radi o institucionalnom ograničenju da nosioci bh vlasti strateški planiraju svoju politiku, odnosno kakav je uticaj na vlast u procesu odlučivanja. Uslov za realizaciju strateških planova je sadržan u postojanju aktera (personalno) vlasti koji imaju stratešku viziju i koji su spremni i sposobni da sprovedu promjene.

Ključne politike koje su neminovne odnose se na javnu upravu, zdravstvo, obrazovanje, mirovinski/ penzioni /sistem. To su tzv. sektorske javne politike za čije sprovođenje je važno uključivanje socijalnih aktera.

Pokazalo se da glavnu prepreku u sprovođenju novih politika ili promjena nalazi u strukturama koji se mogu „razbit’ oštrim hiruškim rezovima i odstranjenjima“. Šanse da se te promjene dese su početak mandata nosioca vlasti u BiH, pod uslovom da su utvrdile mjere i prioritet njihove realizacije. Socijalni prag izdržljivosti u bh društvu, očito, je u silaznoj liniji ; dok je socijalni kredit potencionalnih nosioca vlasti prilično istanjio ili nije dovoljno artikulisan.

Sve u svemu situacija je maglovita što i odgovara vremenskom trenutku , jesenje izmaglice i zimske hladoće. Doza optimizma nikada nije bila potrenija bh građanima i poslije svega što se dešavalo ili dešava u ova dva mjeseca (septembar i oktobar) . Da li će kraj ili početak godine nagovijesti promjene ostaje da se vidi.U svakom slučaju varijanta optimizma je za sada poželjna , kako bi se spremnije suočili sa onim što nas očekuje na duži rok.

Prof. Dr. Izudin Kesetovic